Dana 9. lipnja 68. godine umro je Neron, jedan od najpoznatijih, ali i najkontroverznijih vladara u povijesti Rimskog Carstva. Njegovo ime više od 1900 godina nakon smrti i dalje izaziva rasprave među povjesničarima, a za mnoge je postalo sinonim za tiraniju, raskoš i političke obračune.
Neron je rođen 37. godine kao Lucije Domicije Ahenobarb. Na prijestolje je stigao 54. godine nakon smrti cara Klaudija, koji ga je prethodno posvojio i proglasio nasljednikom. U trenutku preuzimanja vlasti imao je samo 16 godina, što ga je učinilo jednim od najmlađih rimskih careva u povijesti.
Početak njegove vladavine nije nagovještavao burne događaje koji će uslijediti. Pod utjecajem filozofa Seneke i prefekta Burusa, prvih nekoliko godina njegove vlasti često se opisuje kao razdoblje stabilnosti i relativnog prosperiteta. Međutim, kako su godine prolazile, Neron je sve više učvršćivao osobnu moć, a njegovi potezi postajali su sve kontroverzniji.
Povijesni izvori navode da je naredio ubojstvo vlastite majke Agripine, jednog od ključnih ljudi zaslužnih za njegov dolazak na vlast. Kasnije su uslijedile i smrti brojnih političkih protivnika, članova Senata te drugih osoba koje je smatrao prijetnjom svojoj vladavini.
Ipak, događaj koji je zauvijek obilježio njegovo ime dogodio se 64. godine.
Te je godine Rim pogodio katastrofalan požar koji je bjesnio nekoliko dana i uništio velik dio tadašnjeg grada. Prema nekim kasnijim pričama, Neron je navodno promatrao požar i svirao dok je grad gorio. Upravo je ta priča stoljećima oblikovala njegovu reputaciju.
No mnogi suvremeni povjesničari smatraju da je riječ o mitu. Nema čvrstih dokaza da je Neron izazvao požar niti da je tijekom katastrofe svirao dok je Rim bio u plamenu. Dapače, pojedini izvori navode kako se u trenutku izbijanja požara nalazio izvan grada te se odmah vratio kako bi organizirao pomoć stanovništvu.
Unatoč tome, sumnje nikada nisu nestale. Dodatne kontroverze izazvala je njegova odluka da nakon požara izgradi golemi kompleks poznat kao Zlatna kuća, raskošnu palaču koja je zauzimala velik dio središta Rima. Mnogi su upravo zbog toga vjerovali da je požar odgovarao njegovim planovima preuređenja grada.
Nakon požara uslijedio je i jedan od najmračnijih trenutaka njegove vladavine. Neron je za katastrofu optužio kršćane, tada malu i često progonjenu vjersku zajednicu. Brojni pripadnici te zajednice bili su uhićeni, mučeni i pogubljeni, zbog čega je Neron ostao upamćen i kao jedan od prvih velikih progonitelja kršćana.
Kako su godine prolazile, nezadovoljstvo njegovom vlašću sve je više raslo. Pobune su izbile u više dijelova Carstva, a čak su ga i nekadašnji saveznici počeli napuštati. Senat ga je na kraju proglasio državnim neprijateljem, čime je njegova sudbina bila praktički zapečaćena.
Suočen s gubitkom vlasti i mogućim uhićenjem, Neron je pobjegao iz Rima. Dana 9. lipnja 68. godine oduzeo si je život u dobi od samo 30 godina. Prema predaji, neposredno prije smrti izgovorio je riječi koje su ostale zapisane kroz stoljeća: „Kakav umjetnik umire sa mnom.“
Njegovom smrću završila je Julijevsko-Klaudijevska dinastija, prva carska dinastija Rimskog Carstva koju su činili vladari povezani s Julijem Cezarom i Augustom. Uslijedilo je razdoblje političkog kaosa poznato kao Godina četvorice careva, tijekom koje su se različiti pretendenti borili za vlast.
Danas, gotovo dva tisućljeća kasnije, Neron ostaje jedna od najzagonetnijih osoba antičke povijesti. Je li doista bio okrutni tiranin kakvim ga opisuju brojni antički pisci ili je dio njegove reputacije rezultat političke propagande nakon njegove smrti, pitanje je koje i dalje dijeli povjesničare.
Jedno je sigurno: malo je vladara čije je ime ostalo toliko snažno povezano s jednom katastrofom kao što je slučaj s Neronom i velikim požarom Rima. Upravo zato njegova priča i danas fascinira povjesničare, književnike, filmaše i milijune ljudi diljem svijeta.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]
