Nakon mnoštva informacija od kolega novinara iz Unsko-sanskog kantona vezano uz migrantsku krizu, zadnjih dana ondje je zavladao muk. O zadnjem prosvjednom skupu održanom u Bihaću prošle subote jedva smo čuli par „izglancanih rečenica“. Ne javljaju se više niti policijske glasnogovornice sa toga područja od kojih smo ranije čuli za pravu poplavu provala, krađa i tučnjava u režiji migranata. Jesmo li i prije potpisivanje Marakeškog sporazuma uveli cenzuru po pitanju ilegalnih migranata?
Mnošto je situacija u kojima građani svjedoče o migrantima, provalama u štale, krađe automobila, odjeće, hrane, posteljine… Unatrag desetak dana-tajac. Tajac unatoč brojnim fotografijama i izjavama očevidaca koji tvrde da se migrantska kriza u zadnjih mjesec dana pojačava. Kod Široke Kule viđene su i snimljene kolone migranata, pronađeno je i njihovo napušteno naselje pod šatorima. O tome niti riječi od strane policije. Šute i tzv. nevladine udruge koje su nas od ljetos „bombandirale“ netočnim informacijama po kojima migranti traže spas jer u njihovoim državama bjesne ratovi. Na sreću, ratova nema u Indiji, Pakistanu, Bangladešu, Maroku, Tunisu, Alžiru… Unatoč tvrdnjama zagovornika Marakeški sporazum je ipak obvezujući jer se u njemu govori o prednostima i izazovima migracija. Kojim prednostima za države i građane u gdje se slijeva rijeka ilegalaca, to ipak nije pojašnjeno.
O kakvoj cenzuri govorimo? Sve države koje se obvežu na taj sporazum trebaju voditi računa o tome što i kako njihovi mediji govore o migracijama, da se ne bi dogodilo da netko ima negativan ili loš stav o migrantima. Ako je suditi po izbjegavanju MUP-a RH i MUP-a BiH da se piše i govori o migrantima, onda je cenzura zapravo već započela. Kako sve to izgleda u praksi?
Ukoliko pijani klinci ukradu nečiji auto, o tome će policija javljati na sva zvona, kao i do sada. Ali ako auto ukradu migranti, to je onda (valjda) u redu pa o tome nije preporučljivo pisati. Da se ne bismo nekome zamjerili jer su (izgleda) ilegalni migranti po nekim kriterijima ipak „in“.
L.O.
