Ovih je dana su mnoga lička domaćinstva bila u intenzivnim pripremama kako bi nas podsjetila na načine kako se nekada blagovao Božić. U ne tako davnim vremenima. Bez struje, modernih uređaja u kućanstvima, bez stotina lampica, uz daleko skromniju božićnu trpezu, ali s mnoštvom detalja i običaja koji bi za današnje vrijeme bili tek elegični egzemplar vremena kada su po mnogo čemu sirotinja i bogati bili bliži nego li su danas. Jelke i druga zimzelena drva kitila su se na Banjak uoči Božića. Umjesto raznobojnih ukrasa na grančice su se stavljale jabuke, orasi, lješnjaci… Domaćice bi uoči Božića obavezno pekle kuglof. Božićno drvce kitilo se na Badnjak i tada se u domove unosila slama koja je simbolizirala štalicu gdje se rodio Isus Krist. Nekada je tako bilo…
Lovinački borak
Ovaj specifični i u široj Lici malo poznati ukras jedinstven je po mnogo čemu. Vezan je uz šire područje Lovinca gdje se u vrijeme sijanja žita za Božić ondje pravio omanji drveni stožac. Stijenke su mu bile „narašpane“ sjekiricom da ne bi bile glatke. Na njega se onda lijepila zemlja i omotavala koncem da bi bila čvršća. Na gornji sloj opet se ljepila zemlja u koju su bile utisnute različite vrste žitarica. Ubrzo bi sjemenke proklijale i stvarale na stošcu oblik sličan stablu jele ili bora. Doista rijedak i po vizuri poseban način sijanja božićne pšenice.
L.O.
