Noću s 21. na 22. siječnja 1993. godine u tadašnjoj vojarni „Eugen Kvaternik“ u Gospiću zapovjednik 6. gardijske brigade „Vukovi“ pukovnik Mirko Norac postrojio je brigadu i održao im kratki, ali vrlo motivirajući govor. „Vukovi“ su te noći krenuli prema Maslenici da bi sudjelovali u prvoj osloboditeljskoj operaciji Domovinskog rata. Ličanima je pripala najteža zadaća: ovladati Tulovim gredama na Velebitu i od tuda istisnuti neprijatelja. Na teren su prema Maslenici već krenuli tenkovi 6. gbr. kako bi ovladali dijelom terena i na taj način uz ostale hrvatske postrojbe iz smjera Zadra pomogle u ovoj veličanstvenoj vojnoj operaciji.
Uvjeti borbi i boravka na Velebitu bili su tih dana iznimno surovi i teški jer se uz temperature zraka od -20 stupnjeva C, jak vjetar i oko 50 cm snijega trebalo boriti protiv lokalnih četnika, dobrovoljaca iz Srbije i specijalne postrojbe JNA iz Niša. Vukovima ništa nije stvaralo problem. Dobro uvježbani i iznimno motivirani pripadnici ove postrojbe zadivili su mnoge pa su im čak i neprijatelji morali priznati hrabrost i ustrajnost u tim borbama. Tenkovska satnija 6. gbr. zaposjela je u borbama šire područje Jasenica i za to dobila posebno priznanje Glavnog stožera OS. Ostalo je slavna povijest upisana zlatnim slovima u ratnim analima.
Odmah po povratku u Gospić pukovnik Norac zatražio je od Glavnog stožera OS promjenu naziva postrojbe zbog frapantne sličnosti sa 6. ličkom brigadom iz II. svjetskog rata iza koje su uglavnom ostajali brojni ratni zločini, kasnije opjevani kao velika oslobodilačka postignuća Narodne vojske.
Od tada do konca gašenja ponosno se pronosi ime 9. gardijske brigade „Vukovi“. Iste godine uslijedila je također vrlo uspješna operacija „Medački džep“, mnoge manje akcije i konačno osloboditeljska operacija „Oluja“. Svim Vukovima iskreno čestitamo na slavnim danima prije 30 godina!!!
L. O.
