More
    Naslovnica Kultura Tumačenje čitanja za 3. nedjelju kroz godinu

    Tumačenje čitanja za 3. nedjelju kroz godinu

    Oglas
    Google Dodajte Lika online među omiljene izvore na Googleu.

    Kad si Ti sve, kad je sve zakon
    Što je ovaj svijet:
    Suncokreta cvijet il’ mjehurov let?
    Tragao sam dugo i učio mnogo
    Al’ ne nađoh ništa osim Tebe,
    Što je briga, što li strah,
    Dokle ide misao koja nemir stvara?
    Sve je prah, sve je dah,
    Prolaznost što svemir razara.
    U varljivosti ovoj, pitam ja,
    Čovjeku gdje je mjesto?
    «Bez Njega, bez zakona, čitam ja,
    I čovjek bi postojati prest’o.“(Husein Lamekani)

    „…i koji uživaju ovaj svijet, kao da ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta.“ ( 1Korinćanima 7,31- apostol Pavao)

    Središnja tema liturgijskih čitanja ove 3.nedjelje kroz godinu obraćenje, iščekivanje Kristova dolaska i dolazak kraljevstva Božjeg. Da bismo postali Božji prijatelji i ušli u njegovo kraljevstvo, ne možemo se osloniti samo na sebe i računati na svoje vrline. Valja nam priznati svoje nedostatke. Prvo čitanje poziva na obraćenje. Svaki čovjek koji sluša i čita Božju riječ te mu je žao za zlo što je počinio, a spremno prihvaća obraćenje, prima Božje obraćenje. U drugom čitanju apostol Pavao nas uči ne samo da iščekujemo skori Kristov dolazak već da se neprestano trudimo kako u sebi ostvariti Božju sliku. Za evanđelje nedjelje imamo Markov izvještaj o Isusovoj nastupnoj propovijedi i pozivu četvorici ribara da budu Isusovi učenici. Različite teološke i duhovne struje kod Židova Isusova vremena predlagale su svoju viziju kraljevstva Božjega i načine da vjernička zajednica omogući uspješan zahvat Božje vladavine u povijesnom svijetu. Isus koji počinje propovijedati, liječiti bolesne i sjedati za stol s grešnicima najavljuje da time nastupa Božje kraljevstvo i zove ljude na povjerenje u Boga koji po njemu iznova zahvaća u svoj narod i u cijelu ljudsku obitelj.
    Prvo čitanje po doživljajima proroka Jone sveti pisac želi ispraviti nastrano mišljenje u svome židovskome  narodu. Jona na početku odbija poći u Ninivu smatrajući da treba biti razoren taj grad nepravednih razarača i osvajača. On čudesno otkriva da se grešni stranci mogu pokajati te da i njima Bog pruža priliku za obraćenje. Da bi bio sveti Narod Božji, Izrael mora zatomiti želju za osvetom i kaznom. Za razliku od Jone, koji je ogorčen što se Asirci kaju i počinju vjerovati, Isus u današnjem evanđelju radosno poziva sve na obraćenje i vjeru.
    Psalam pjeva o Božjim putovima i stazama:“Pokaži mi, Gospodine, putove svoje, nauči me svojim stazama!“Psalmist žudi za Božjom istinom gledajući vjerojatno mnoge svoga doba „ljude laži“ koji žive u svojim bajkama, iluzijama, zabludama, pa i za njih vapije da Kristova istina dođe i do njihovog srca i razuma. Njima poručuje da ga ne traže u nekim svojim fantazijama, nego u dobroti i pravednosti srca, poniznosti i pravdi. Zato njima poručuje:“ Gospodin je sama dobrota i pravednost:grešnike on na put privodi. On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome.“
    U drugom čitanju odzvanja  Pavlov poziv krštenicima Korinta da živeći u velikom poganskom gradu vjernički vrednuju vrijeme i svoje ljudske poslove. “Prolazi obličje ovoga svijeta”, nemamo ovdje jedini i trajni boravak! Zato ne trebamo bježati od svojih ljudskih odgovornosti u vremenu, ali ni biti tako prilijepljeni za zemaljske vrednote da smetnemo s uma i sa srca konačni cilj života. Takav nam stav pomaže da ne budemo previše zaokupljeni problemima i radostima zemaljskog života te da stalno računamo s milosnom Božjom perspektivom.
    U evanđelju govori se o pozivu apostola Šimuna i Andrije. Evanđelist Marko će kasnije prikazati pogubljenje Preteče koji se usudio kritizirati tetrarha Galileje Heroda Antipu zbog divljeg braka (usp. Mk 6,14-29). Ovdje povezuje nastup Isusov s nasilnim ušutkivanjem Krstitelja: jedan prorok je silom ušutkan, drugi hrabro nastupa. Isus u svojoj nastupnoj propovijedi ističe da se ispunilo najavljeno vrijeme očekivanja, da se približilo kraljevstvo Božje i da ljudi trebaju povjerovati evanđelju. Iz kasnijeg konteksta Markova evanđelja vidi se što Isus misli pod nastupom kraljevstva Božjega i vjerom u evanđelje: onim što on govori i čini Bog iznova zahvaća u svoj narod, ono što Isus poduzima jest evanđelje Božje. Zato mu ljudi trebaju vjerovati.
    Razmotrimo ovo u kontekstu ondašnjeg židovstva. Jedan od naziva kojim su Izraelci Boga štovali jest i da je on kralj svijeta i svoga naroda, zato što je svijet stvorio i što prebiva u svome narodu, osobito u hramu iz kojega blagoslivlja hodočasnike i žitelje Svete zemlje (usp. Suci 8,23; P s 48,3; Jr 10,7-10 i dr). Proroci su najavljivali da će se Božja vladavina proširiti preko Izraela na sav svijet (Jr 10,21; Iz 24,23; 52,7). U Isusovo doba rabini su učili da pravednik uzima na sebe “jaram kraljevstva” vršeći obveze saveza s Bogom – deset zapovijedi. Farizeji su naučavali da odlučno razdoblje Božje vladavine nad Izraelom i svijetom vjernici mogu ubrzati dosljednim vršenjem svih odredaba i zabrana Zakona. Kumranski monasi smatrali su da ubrzavaju nastup kraljevstva povlačenjem u pustinju i prekidanjem dodira s grešnim sunarodnjacima. Skupina koja je odobravala nasilje iz rodoljubnih razloga i koja će od god. 66. do 72. voditi ustanak protiv Rimljana (zeloti) smatrala je da mačem trebaju braniti tradiciju i Zakon te tako ubrzati nastup Božje vladavine. Isus nije prihvatio gledanje ovih skupina nego je sve svoje sunarodnjake pozvao na obraćenje, kako bi se s njime otvorili Bogu koji je milosrdan i naklonjen svim ljudima.
    Isus zove na obraćenje sve: vršitelje Božjih zapovijedi, javne i potajne grešnike, bolesnike. Obraćenje u ovoj njegovoj nastupnoj propovijedi je proročki poziv na predanje Bogu kako bi Bog preko svojih poslušnih sinova i kćeri očitovao svoje milosne zahvate u Izraelu i drugim narodima. Isus započinje sveopću obnova Izraela i okupljanje djece Božje iz drugih naroda. Zato je obraćenje potrebno svima. On se sav predao Bogu i traži suradnike u zasađivanju Božje vladavine u svijetu. Za njega je kraljevstvo Božje ulazak Božji među ljude i poslušni odaziv ljudi Bogu. Isusov nastup u Galileji početak je kraljevstva Božjega, eshatonskog zahvata Božjega koji će biti dovršen u Isusovu drugom dolasku. Za razliku od drugih duhovnih pokreta i struja u židovstvu njegova vremena koji su se izdvajali iz mnoštva prosječnih, Isus zalazi među prosječne i rubne, osniva pokret koji je svima otvoren, poziva sve. U njegovu mesijanskom djelovanju događa se Božji poziv svima.
    Poziv četvorici ribara sastavni je dio Isusove propovijedi i početak Isusova pokreta. Isus obećava da će ih učiniti “ribarima ljudi”. U Jr 16,15-16 Bog preko proroka obećava svome raspršenom narodu da će ga vratiti u zemlju otaca ali i najavljuje kaznu onima koji su ostali u toj zemlji te je kaljaju štovanjem poganskih idola. Na grešne članove svoga naroda poslat će “mnoge ribare koji će ih uloviti” i “mnoge lovce koji će ih goniti sa svih gora”. Dok je kod Jeremije slika o ribarima najava suda, kod Isusa je ona najava okupljanja u kraljevstvo Božje: fizički ribari postat će osloncem na Isusa duhovni ribari, pridobivat će ljude za kraljevstvo Božje time što će ih uključivati u zajednicu Isusovih sljedbenika.
    Šimun i Andrija “odmah ostaviše mreže” i učenički pođoše za Isusom (r. 18). Ostavljaju dotadašnje zanimanje s relativnom ekonomskom sigurnošću i pridružuju se Isusu koji propovijedanjem i ozdravljenima čini nazočnom Božju vladavinu. Jakov i Ivan “ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima” i učenički polaze za Isusom. Isus ih se tako duboko dojmio da napuštaju obiteljsko poduzeće i polaze za njim. Za njih kraljevstvo Božje znači odaziv Isusu i doživotni ostanak uz Isusa.  Prihvaćanjem Božjega kraljevstva s Isusom i u Isusu, svi vjernici postaju donositelji radosne vijesti ljudima svoga vremena i kraja. To čine kad s Isusom oproštenje nude i mole u svijetu koji traži osvetu. To čine kad u pravdu vjeruju i za pravdu se zauzimaju, makar sami bili žrtve nepravde. To čine kada po uzoru na Isusa služe u svijetu punom bolesnih ambicija i želja za dominacijom. To čine kada s Isusom ostaju otvoreni za Boga i bližnje svim svojim bićem.
    Svi čitatelji mogu si postaviti sljedeća pitanja za razmišljanje nad ovim čitanjima:
    1.) Prihvaćam li podložnost Bogu kako bi se Božje kraljevstvo širilo i mojim zalaganjem?
    2.) Kako mogu biti bolji učenik i učenica Isusova u svojim životnim prilikama?

    NjaM

    Google Želite još ovakvog sadržaja? Dodajte Lika online među omiljene izvore na Googleu.