Ukrajinska umjetnica Marianna Ilkiv uoči velikog humanitarnog koncerta otkriva kako je Lika postala njezin novi dom, zašto talent ne ovisi o velikim gradovima i kako je jedan trenutak iz ratne bolnice zauvijek promijenio njezin pogled na glazbu
Od svjetala velikog Lavova i prestižnih vojnih orkestara do mirnih gospićkih ulica, put je to koji je Mariannu Ilkiv, istaknutu ukrajinsku umjetnicu, pjevačicu i pedagoginju, doveo u srce Like. Danas, sa svojom adresom u Gospiću, ova magistra akademskog pjevanja ne gradi samo novi život, nego kroz svoju školu Ilkiv School aktivno oblikuje i nove glazbene nade. Njezin rad možda se najbolje ogleda u uspjehu Tihane Marković, mlade Gospićanke koja je pod njezinim mentorstvom stigla do samog superfinala showa The Voice Kids Croatia. Uoči velikog humanitarnog koncerta u Zagrebu, kojim obilježava 20 godina umjetničke karijere, Marianna Ilkiv u razgovoru za Lika online govori o dolasku u Liku, radu s djecom, glazbi kao osloncu u teškim vremenima i snažnoj povezanosti Ukrajine i Hrvatske.
Marianna, Vaš životni i profesionalni put doveo Vas je iz velikog Lavova u Gospić. Što je presudilo da upravo Liku odaberete za svoj novi dom i kako danas, s vremenskim odmakom, gledate na tu odluku?
2. Možda će vas zanimati
Iskreno, moj dolazak u Gospić nije bio rezultat klasične racionalne odluke, nego spoj životnih okolnosti, unutarnjeg osjećaja i dubokog uvjerenja da svaki put nosi svoj smisao.
Dolazim iz velikog i živog Lavova, grada bogate kulture i snažne umjetničke energije. Lika je, na prvi pogled, sasvim drukčiji svijet. Mirnija je, tiša, možda i surovija, ali istodobno nevjerojatno iskrena i autentična.
Upravo me ta iskrenost prostora i ljudi posebno dotaknula. Ovdje sam pronašla prostor za stvaranje, za rad s djecom, za razvoj vlastite glazbene priče, ali i za osobni rast. Još važnije, ovdje sam upoznala ljude otvorena srca i stekla iskrena prijateljstva koja daju osjećaj pripadnosti.
S vremenskim odmakom jasno vidim da to nije bio korak unatrag, kako bi možda netko pomislio, nego korak dublje, u sebe, u svoju umjetnost i u ono što istinski želim graditi. Danas na tu odluku gledam s iskrenom zahvalnošću jer me dovela na mjesto gdje mogu stvarati vrijednost, povezivati kulture i biti most između Ukrajine i Hrvatske kroz glazbu, projekte i ljude.
Središte Vaše škole Ilkiv School nalazi se u Gospiću, a djelujete i u Korenici te Zagrebu. Kakav glazbeni potencijal prepoznajete kod djece u našoj županiji i koliko Vam je važno pružiti im priliku da svoj talent razvijaju u lokalnoj sredini, bez odlaska u veće gradove?
Potencijal koji vidim kod djece u našoj županiji doista je poseban. Ono što me svaki put iznova dirne njihova je iskrenost, čistoća emocije i hrabrost da pjevaju srcem. To se ne može naučiti, to je dar.
Djeca ovdje možda nemaju uvijek iste uvjete kao u velikim gradovima, ali imaju nešto jednako važno, a možda i važnije, autentičnost, toplinu i iskrenu želju da se izraze. Upravo zato vjerujem da se pravi talent može roditi i razviti bilo gdje, ako mu damo priliku.
1. Još tema koje vrijedi pročitati
Zato mi je iznimno važno da im tu priliku omogućimo upravo ovdje, u njihovoj sredini. Da dijete ne mora otići daleko od doma kako bi počelo vjerovati u sebe. Da roditelji ne moraju birati između sigurnosti i razvoja svojega djeteta.
Kroz Ilkiv School želimo stvoriti prostor u kojem će svako dijete biti viđeno, podržano i vođeno, ne samo kao talent, nego kao osoba. Jer iza svakog glasa stoji jedno srce koje treba vjeru, podršku i ljubav. Ako dijete dobije pravu podršku na početku, kasnije može ići bilo gdje, ali tada ne odlazi iz potrebe, nego iz snage i samopouzdanja. Upravo to želimo graditi, generaciju djece koja vjeruju u sebe i znaju da njihovi snovi imaju vrijednost, bez obzira na to dolaze li iz malog mjesta ili velikog grada.
Jedan od Vaših najvećih pedagoških uspjeha svakako je suradnja s mladom Tihanom Marković, koja je oduševila Hrvatsku u showu The Voice Kids. Kako je izgledao Vaš zajednički put do superfinala i što takav uspjeh znači za promidžbu Gospića i cijele Ličko-senjske županije?
S Tihanom smo radili više od dvije godine prije samog početka showa. Naš zajednički put bio je prije svega put povjerenja, rada i vjere. Od samog početka prepoznala sam u njoj nešto posebno, ne samo talent, nego emociju i iskrenost koja se ne može naučiti.
Nismo gradili samo glas, nego i njezinu sigurnost, slobodu izražavanja i vjeru u vlastite mogućnosti. Iza svakog nastupa stoji puno rada i discipline, ali i oni tihi trenuci kada dijete treba podršku, razumijevanje i ohrabrenje.
Dolazak do superfinala The Voice Kids za nas nije bio slučajnost, nego rezultat tog zajedničkog procesa, korak po korak, s puno srca.
Za mene osobno, ali i za našu sredinu, taj uspjeh ima veliko značenje. Pokazuje da vrhunski talent ne pripada samo velikim gradovima. Djeca iz Gospića i cijele Ličko-senjske županije imaju što pokazati i to na najvišoj razini. To je važna poruka i roditeljima i djeci, da ne moraju otići daleko kako bi započeli svoj put. Velike stvari mogu početi upravo ovdje. Ako smo ovim putem uspjeli inspirirati barem jedno dijete da povjeruje u sebe, onda taj uspjeh ima još veću vrijednost.
Vaši učenici već dvije godine zaredom nastupaju u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog na Hrvatskom dječjem festivalu. Koliko je za mlade pjevače iz Like važno osjetiti takvu veliku pozornicu i kakve su reakcije zagrebačke publike na Vaše talente?
Za djecu iz Like izlazak na pozornicu poput dvorane Vatroslava Lisinskog nije samo nastup, nego iskustvo koje mijenja pogled na sebe i vlastite mogućnosti.
Kada dijete prvi put stane na tako veliku pozornicu, pred ozbiljnom publikom i produkcijom, događa se nešto posebno. Strah se pretvara u uzbuđenje, a nesigurnost u ponos. To je trenutak u kojem dijete shvati da može.
Takva iskustva ostavljaju dubok trag i često budu prekretnica u njihovu daljnjem razvoju. Nakon toga više ne sanjaju male snove.
Reakcije zagrebačke publike doista su prekrasne. Ono što publika odmah prepozna jest iskrenost i emocija koju naša djeca donose na pozornicu. To nije naučena izvedba, nego čista i autentična energija.
Naša već tradicionalna godišnja sudjelovanja na Hrvatskom dječjem festivalu dodatno su obogaćena i lijepim prijateljstvom s predsjednikom festivala Tonijem Eterovićem, što toj suradnji daje posebnu toplinu i kontinuitet.
Upravo ta kombinacija rada, talenta i iskrenosti ostavlja snažan dojam. Često dobivamo reakcije iznenađenja, ali i oduševljenja, jer publika vidi da iz jedne male sredine dolazi nešto posebno. Za mene je to najveća potvrda da radimo pravu stvar, da talent nema granice i da djeca iz Like mogu stajati rame uz rame s bilo kim.
Dugi niz godina bili ste solistica vojnih orkestara u Kijevu i Lavovu te ste nagrađeni za potporu ukrajinskim vojnicima. Kako je to iskustvo oblikovalo Vašu percepciju glazbe kao nečega što nije samo zabava, nego i snažan moralni oslonac u najtežim trenucima?
Dugi niz godina imala sam čast biti solistica vojnih orkestara u Kijevu i Lavovu. To nije bilo samo glazbeno iskustvo, nego životno iskustvo koje me duboko promijenilo.
U takvom okruženju glazba prestaje biti samo umjetnost ili zabava. Ona postaje podrška, snaga i tiha utjeha. Pjevala sam pred ljudima koji su svakodnevno nosili ogromnu odgovornost i težinu i tada shvatite da glazba može dati ono što riječi često ne mogu.
Posebno se sjećam 2016. godine, kada sam bila na turneji i nastupala na područjima pogođenima ratom na istoku Ukrajine. Jedan trenutak zauvijek je promijenio moj pogled na glazbu.
Pjevala sam u bolnici u gradu Torecku pred ranjenim vojnicima, mladim ljudima koji nisu nosili samo fizičke rane, nego i duboko ranjene duše. Tijekom mojeg nastupa u bolnicu je hitno dovezen vojnik koji je stradao od mine.
U svega nekoliko minuta pred mojim se očima odvijala borba za njegov život. Odveli su ga u operacijsku salu čiji su prozori gledali prema dvorištu u kojem smo nastupali. Dok sam pjevala, mogla sam vidjeti liječnike u potpunoj usredotočenosti, u napetosti i tišini, kako se bore za svaki njegov dah.
U tom trenutku duboko sam osjetila da se unutra vodi borba za tijelo, a vani borba za dušu. Možda je upravo ta pjesma u tom trenutku bila poput molitve za njegovo ozdravljenje.
Tada sam istinski shvatila da glazba ima snagu koja nadilazi pozornicu. Ona može držati čovjeka, dati mu nadu i vratiti mu osjećaj života čak i kada je sve na rubu.
To iskustvo naučilo me da glas nosi odgovornost. Da ono što pjevamo može imati stvarnu težinu i utjecaj na ljude. Danas kroz svoj rad tu istu vrijednost prenosim i na djecu, da glazbu ne doživljavaju samo kao nastup ili tehniku, nego kao iskren izraz i snagu koja može dotaknuti, liječiti i povezivati ljude. Jer na kraju, glazbom možda ne možemo zaustaviti rat, ali možemo spasiti nešto jednako važno, ljudsko srce.
Često spominjete „kulturni front“ u kontekstu ruske agresije na Vašu domovinu. Na koji način nastojite kroz svoje djelovanje u Hrvatskoj educirati javnost o situaciji u Ukrajini i koliku podršku u tome dobivate od hrvatskih institucija i građana?
Uvijek kada su započinjali ratovi, među prvima su se uništavali kultura, umjetnost i duhovnost, jer upravo one imaju snagu oblikovati svijest ljudi, njihove emocije i identitet. U slučaju Ukrajine sustavno se uništavao i još uvijek se pokušava uništiti naš ukrajinski jezik, kao temelj našega identiteta. Rušile su se crkve, zabranjivala se riječ, utišavala se pjesma. Zato kulturni front ima još dublje značenje od samoga pojma borbe. To je borba za istinu, dostojanstvo i očuvanje duše jednoga naroda.
Gledajući našu povijest, jasno vidim koliko je ta borba duga i bolna. Mnogi istaknuti ukrajinski skladatelji, pjesnici i umjetnici bili su sustavno progonjeni i ubijani od ruske vlasti. Posebno tragično razdoblje bilo je takozvano Strijeljano preporod, kada je cijela generacija intelektualaca i umjetnika bila uništena, često u svojim tridesetima ili četrdesetima, na vrhuncu stvaralačke snage.
Ne smijemo zaboraviti ni kobzare, slijepe narodne glazbenike koji su kroz pjesmu čuvali povijest, vjeru i identitet Ukrajine. I oni su bili proganjani i likvidirani jer su nosili istinu koju se nije moglo kontrolirati.
To pokazuje da ova borba ne traje od jučer, nego stoljećima. Upravo zato danas, kada govorim o kulturnom frontu, govorim o odgovornosti da kroz umjetnost sačuvamo istinu i prenesemo je dalje.
Kroz svoj rad u Hrvatskoj nastojim upravo to, kroz koncerte, projekte, rad s djecom i javne nastupe približiti ljudima stvarnu sliku Ukrajine. Ne samo kroz činjenice, nego kroz emociju, glazbu i priče koje diraju i ostaju.
Vjerujem da kada ljudi nešto osjete, tada i razumiju dublje. Zato glazba ima posebnu snagu, ona može otvoriti srce i tamo gdje riječi ponekad ne dopiru. Posebno mi je važno da djeca i mladi kroz umjetnost uče o vrijednostima slobode, identiteta i humanosti. To je ulaganje u budućnost, ali i način da se istina prenosi dalje.
Što se tiče podrške, mogu reći da sam u Hrvatskoj osjetila iskrenu otvorenost i toplinu, i od institucija i od građana. Postoji interes, empatija i želja da se razumije kroz što Ukrajina prolazi. Naravno, uvijek ima prostora za još jaču suradnju i još vidljiviju podršku, ali ono što osjećam jest da Hrvatska prepoznaje važnost te priče. Upravo ta povezanost i solidarnost daju dodatnu snagu svemu što radimo.
Što se tiče mojega osobnog angažmana i pomoći ukrajinskim vojnicima, vjerujem da je to nešto o čemu ne treba puno govoriti. U Bibliji je rečeno: neka ne zna ljevica što čini desnica.
Ove godine obilježavate 20 godina umjetničke karijere. Kada se osvrnete na te dvije dekade, od akademskog obrazovanja do danas, koje biste trenutke izdvojili kao najvažnije i najemotivnije?
Kada se osvrnem na tih 20 godina, teško je izdvojiti samo nekoliko trenutaka jer svaki od njih nosi dio mene i mojega puta.
Naravno, tu su važni profesionalni koraci, akademsko obrazovanje, pozornice, velike turneje po Europi, Latinskoj Americi i Kanadi, suradnje i priznanja. Ali ono što mi danas ima najveću vrijednost nisu samo uspjesi, nego trenuci koji su me oblikovali kao osobu i umjetnicu.
Posebno mjesto u mojem srcu imaju godine provedene kao solistica vojnih orkestara jer su me naučile koliko glazba može biti snažna u najtežim trenucima. To iskustvo dalo mi je dublje razumijevanje odgovornosti koju nosi glas.
Jednako snažan dio mojega puta danas je rad s djecom. Svaki njihov prvi izlazak na pozornicu, svaki mali pomak, svaki trenutak kada dijete povjeruje u sebe, to su trenuci koji se ne mogu usporediti ni s jednim pljeskom.
Naravno, postoje i oni tihi, osobni trenuci, kada znaš da si ostao vjeran sebi čak i kada nije bilo lako, kada biraš put koji nije najjednostavniji, ali je istinit.
Kada bih trebala sažeti, rekla bih da me nisu oblikovali samo veliki trenuci, nego upravo oni mali i iskreni, koji su me učili strpljenju, vjeri i ljubavi prema onome što radim. Možda je najvažnije to što danas više nego ikad osjećam da moj put nije samo moj, nego da kroz njega mogu dotaknuti i druge.
Iznenadili ste mnoge pobjedom na festivalu Zlatne žice Slavonije s tamburaškim sastavom Divne godine. Kako je došlo do te suradnje i koliko je bilo izazovno za Vas, kao školovanu akademsku pjevačicu, prilagoditi se zvuku tamburice i slavonskom senzibilitetu?
Ta suradnja nastala je vrlo spontano, ali uz jedan dubok unutarnji osjećaj da je to nešto što trebam napraviti.
Godine 2023. pozvana sam kao počasna gošća na festival Lika Fest. Budući da je moj glazbeni izričaj drukčiji od klasičnog festivalskog programa, organizatori su me povezali s producentom tamburaškog sastava Divne godine kako bi se pronašao prirodan glazbeni spoj.
Tijekom priprema za nastup glazbeni producent Ivica Pliveljić predložio je daljnju suradnju s bendom. Tu sam ideju s veseljem prihvatila jer je za mene to bio izazov, ali i prilika da istražim jedan novi glazbeni prostor.
Od prvog susreta osjetila sam posebnu energiju, iskrenu, toplu i vrlo autentičnu. Za mene kao akademsku pjevačicu to je bio izlazak iz zone ugode, ali upravo takvi izazovi najviše razvijaju umjetnika. Tamburaška glazba nosi potpuno drukčiji senzibilitet, više je vezana uz riječ, emociju i narodnu dušu.
Bilo je potrebno pronaći ravnotežu između tehnike i prirodnosti. Ne pjevati iznad tog žanra, nego ući u njega s poštovanjem, razumjeti njegovu jednostavnost i iskrenost i upravo u tome pronaći ljepotu.
Meni je to iskustvo bilo iznimno dragocjeno jer me podsjetilo da prava umjetnost nema granica ni okvira. Bez obzira na to dolazite li iz akademskog svijeta ili tradicije, najvažnije je koliko ste istiniti u onome što radite. A pobjeda na Zlatnim žicama Slavonije za mene je bila potvrda da publika uvijek prepoznaje iskrenost, bez obzira na stil.
Snimili ste jubilarni videospot na obali Jadranskog mora, u kojem su sudjelovala djeca iz Hrvatske i Ukrajine. Što je bila glavna poruka tog simboličnog projekta i kako more u Vašim očima povezuje te dvije, naizgled različite, ali prijateljske kulture?
Taj videospot za mene nije bio samo umjetnički projekt, nego snažna poruka zajedništva, nade i povezanosti.
Okupiti djecu iz Hrvatske i Ukrajine na jednom mjestu, na obali Jadranskog mora, imalo je duboku simboliku. Djeca ne poznaju granice na način na koji ih mi odrasli često doživljavamo. Ona se povezuju iskreno, kroz igru, emociju i glazbu. Upravo to smo željeli pokazati.
More u tom kontekstu za mene ima posebno značenje. Ono ne razdvaja, ono spaja. Njegova širina i mir podsjećaju nas koliko smo zapravo bliski, bez obzira na različite jezike ili podrijetlo.
U tom projektu more je postalo metafora slobode, mira i prostora u kojem se susreću različite kulture, ali s istim vrijednostima, toplinom, otvorenošću i ljudskošću.
Sama pjesma nosi još jednu meni vrlo važnu poruku, da bez obzira na to koliko daleko u životu idemo i koje visine dosegnemo, u sebi moramo sačuvati dijete.
Jer dijete u nama ono je koje vjeruje bez straha, koje osjeća iskreno i raduje se malim stvarima. Kao more koje na površini može biti mirno ili uzburkano, ali u svojoj dubini uvijek ostaje čisto i istinito, tako i mi kroz sve životne promjene trebamo čuvati tu unutarnju čistoću.
Upravo ta dječja iskrenost daje smisao svemu što radimo. Bez nje uspjeh ostaje prazan. S njom svaki korak ima dušu.
Posebno sam zahvalna i timu koji je ovu ideju pretvorio u stvarnost, iznimnim profesionalcima Filipu Vukini i Josipu Ninkovcu, koji su uspjeli prenijeti moju unutarnju viziju i emociju u snažnu vizualnu priču ovog videospota.
Najvažnija poruka projekta bila je jednostavna, ali snažna. Unatoč svemu što nas može dijeliti, postoje vrijednosti koje nas uvijek povezuju, a među njima su glazba, djeca i iskrena ljudska blizina.
Pred Vama je veliki humanitarni koncert u Zagrebu pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Ukrajine. Što pripremate za tu posebnu večer i kakva će biti dinamika programa s obzirom na to da slavite dvije važne obljetnice?
Pred nama je doista posebna večer, koncert koji nosi i umjetničku i humanitarnu dimenziju, ali i osobno značenje.
Ove godine obilježavam 20 godina umjetničkog rada, a istodobno kroz ovaj koncert želimo poslati poruku podrške i zajedništva. Upravo ta kombinacija daje cijelom programu dublju razinu.
Program je osmišljen tako da vodi publiku kroz različite glazbene svjetove, od emotivnih i intimnih trenutaka do snažnih zajedničkih izvedbi. Bit će tu i mojih autorskih interpretacija, ali i suradnji s dragim gostima i mladim talentima.
Na pozornici će mi se pridružiti tamburaški sastav Divne godine, Ukrajinsko kulturno-prosvjetno društvo Ukrajina iz Slavonskog Broda, kao i djeca iz Glazbenog stvaralaštva Ilkiv, koja su važan dio mojega umjetničkog i pedagoškog puta.
Posebno mjesto u programu imaju djeca i mladi jer oni nose budućnost i upravo kroz njih želimo prenijeti poruku nade.
Publika će imati priliku doživjeti i spoj različitih kultura, ukrajinske i hrvatske, kroz glazbu, ali i kroz vizualni segment. Poseban dio večeri bit će i scenski prikaz ukrajinskih vyshyvanki, koje će biti posebno donesene iz Lavova, čime želimo približiti bogatstvo tradicije i identiteta kroz umjetnički izričaj.
Nakon koncerta posjetitelji će imati priliku razgledati i kupiti vyshyvanke i dodatke ukrajinskih brendova.
Ono što mi je posebno važno jest humanitarna dimenzija ovog koncerta. Sva prikupljena sredstva bit će usmjerena za medicinsku pomoć i liječenje ukrajinskih vojnika.
Dinamika večeri bit će vrlo emotivna, ali i inspirativna, od tišine koja dira do trenutaka zajedništva koji podižu cijelu dvoranu. Za mene osobno to neće biti samo koncert, nego susret s publikom, dijeljenje jedne priče i zahvalnost za sve što je bilo i za sve što dolazi.
Koncert ima i humanitarni karakter za pomoć Ukrajini i njezinim braniteljima. Koliko Vam je važno da Vaša glazba i danas, nakon 20 godina na sceni, ima tu jasnu društvenu svrhu i glas solidarnosti?
Za mene glazba nikada nije bila samo umjetnost ili profesija, ona je uvijek imala i svoju svrhu.
Danas, nakon 20 godina na sceni, možda još i više osjećam tu odgovornost. S vremenom shvatite da glas nije samo sredstvo izražavanja, nego i prostor kroz koji možete prenijeti vrijednosti, podršku i solidarnost.
U trenucima kada moja zemlja prolazi kroz najteže razdoblje, ne mogu i ne želim odvojiti umjetnost od stvarnosti. Smatram da je važno da glazba ima snagu stati uz ljude, dati im podršku i podsjetiti ih da nisu sami.
Za mene humanitarna dimenzija ovog koncerta nije dodatak, ona je njegov temelj. Ako moj glas može barem malo olakšati nečiju bol, donijeti nadu ili potaknuti ljude na zajedništvo i pomoć, onda osjećam da moj put ima pravi smisao. I možda upravo danas, više nego ikad, vjerujem da umjetnost ne treba samo zabavljati, nego treba imati srce.
Za kraj, što biste poručili svojim sugrađanima u Gospiću i Lici? Planirate li u budućnosti i u našoj županiji organizirati slične velike kulturne projekte koji bi povezali međunarodne umjetnike i lokalne talente?
Mojim sugrađanima u Gospiću i cijeloj Lici želim prije svega reći jedno veliko hvala, na povjerenju, podršci i toplini koju osjećam od prvoga dana.
Vjerujem da ovaj kraj ima ogroman potencijal, ne samo u talentu, nego i u ljudima. Upravo zato važno mi je da zajedno gradimo prostor u kojem kultura neće biti nešto što dolazi izvana, nego nešto što se ovdje rađa i raste.
Naravno da planiram i dalje razvijati projekte u našoj županiji. Moja je želja stvarati platforme koje će povezivati međunarodne umjetnike i lokalne talente, ali i otvoriti vrata našoj djeci prema većim pozornicama, bez gubitka njihove autentičnosti.
Vjerujem da i iz malih sredina mogu nastati velike priče. Možda je upravo to naša snaga, iskrenost, bliskost i zajedništvo.
Ako uspijemo stvoriti prostor u kojem će se talent prepoznati, podržati i razvijati, onda smo već napravili velik korak. Zato ovo nije samo moj put, nego zajednička priča koju tek počinjemo pisati. U znak poštovanja prema Lici, na koncertu će svoje mjesto pronaći i lički medvjed.
