Znanstvenici desetljećima razvijaju psihijatrijske lijekove polazeći ponajprije od neurona, moždanih stanica koje prenose električne i kemijske signale. No unatoč sve boljem razumijevanju njihove uloge, terapijske mogućnosti za psihičke poremećaje i dalje su ograničene, iako se procjenjuje da s njima živi gotovo svaki sedmi čovjek u svijetu.
Kako piše National Geographic, sve više istraživača sada pažnju usmjerava na dugo zanemarivanu moždanu stanicu zvjezdastog oblika – astrocit. Te su stanice godinama smatrane tek svojevrsnom potporom neuronima, no danas se sve jasnije pokazuje da imaju važnu ulogu u učenju, pamćenju i ponašanju. Prvi nalazi upućuju na to da bi upravo astrociti mogli otvoriti put preciznijim terapijama za anksioznost, depresiju i posttraumatski stresni poremećaj.
Astrociti obavijaju sinapse, spojeve na kojima neuroni međusobno razmjenjuju informacije, te utječu na to kako se signali šalju i primaju. Iako u pojedinim dijelovima mozga čine i do polovice svih stanica, dugo ih je bilo znatno teže proučavati nego neurone. Kako piše National Geographic, tek su napredak molekularne biologije i genetike u posljednja dva desetljeća omogućili znanstvenicima da u stvarnom vremenu prate što astrociti rade.
Možda će vas zanimati
Upravo ta promjena otkriva koliko duboko ove stanice mogu oblikovati ponašanje. U jednom novijem istraživanju, koje prenosi National Geographic, pokazalo se da su se astrociti u amigdali, dijelu mozga važnom za obradu emocija, aktivirali kada su miševi stvarali i prizivali sjećanja povezana sa strahom. Kada su istraživači tu aktivnost pojačavali ili smanjivali, mijenjala se i aktivnost drugih dijelova mozga, a time i reakcije životinja na strah.
Znanstvenici pritom ističu da astrociti imaju vrlo specifične proteinske potpise, što ih čini zanimljivim metama za razvoj novih lijekova. Jedno istraživanje pokazalo je da protein NFIA ostaje aktivan u astrocitima u hipokampusu, dijelu mozga povezanu s pamćenjem, ali ne i drugdje. Kada je taj protein uklonjen, došlo je do poremećaja pamćenja i ponašanja kod miševa.
Posebno je zanimljivo i pitanje razlika između muškaraca i žena. Kako piše National Geographic, neki istraživači smatraju da bi upravo astrociti mogli pomoći objasniti zašto su poremećaji poput PTSP-a, anksioznosti i depresije češći kod žena. U jednom istraživanju identificirani su proteini na površini astrocita koji se različito ponašaju u muškom i ženskom mozgu. Aktivacija jednog od tih proteina kod muških miševa poboljšala je pamćenje, dok je kod ženskih imala suprotan učinak.
Takvi nalazi otvaraju mogućnost razvoja preciznijih terapija, prilagođenih točno određenim moždanim putevima, vrstama stanica, pa možda i spolu pacijenta. No prijenos rezultata iz pokusa na životinjama u liječenje ljudi i dalje ostaje velik izazov.
Dio znanstvenika vjeruje da bi astrociti mogli dovesti do sasvim novih klasa psihijatrijskih lijekova. Teška trauma, primjerice, remeti moždane centre za pamćenje i strah, zbog čega osobe ponovno proživljavaju snažna i nametljiva sjećanja. Ciljanje astrocita koji reguliraju te krugove moglo bi pomoći u ublažavanju takvih simptoma.
Jedan od lijekova koji se već istražuje jest KDS2010, odnosno Tisolagiline, koji je trenutačno u drugoj fazi kliničkih ispitivanja za pretilost i Alzheimerovu bolest, a nakon obećavajućih rezultata na mišjim modelima mogao bi se testirati i za PTSP. Kako piše National Geographic, taj lijek djeluje tako da blokira enzim monoaminooksidazu B u astrocitima, čime se smanjuje razina neurotransmitera GABA. Time bi se mogla obnoviti zdravija moždana aktivnost i smanjiti nametljiva sjećanja te anksioznost.
Drugi pristup uključuje traženje varijanti gena koji kodiraju ključne proteine astrocita, a povezani su s anksioznošću, depresijom ili PTSP-om. Nakon toga se može ispitivati mijenjaju li te varijante ponašanje kod životinja, a zatim pokušati razviti lijekove koji na sličan način djeluju i kod ljudi.
Još tema koje vrijedi pročitati
Velika prednost astrocita, smatraju istraživači, jest njihova specifičnost. Mnogi današnji psihijatrijski lijekovi djeluju široko i zahvaćaju različite tipove stanica u mozgu i izvan njega, što često uzrokuje nuspojave poput umora, debljanja i mučnine. Nasuprot tome, proteini koji reguliraju aktivnost astrocita često su vezani uz točno određene stanice i regije mozga, a mogu se razlikovati i među spolovima, pa bi budući lijekovi mogli imati manje nuspojava.
Ipak, riječ je o području koje je još u ranoj fazi razvoja. Za sada znanstvenici ne vide astrocite kao zamjenu za neurone, nego kao važan dio šire slike o tome kako mozak upravlja pamćenjem, emocijama i ponašanjem.
