Unatoč tome što je Washington već duboko angažiran u nepopularnom i iznimno skupom sukobu s Iranom, čini se da administracija Donalda Trumpa intenzivira pripreme za potencijalnu vojnu akciju protiv Kube. Prema izvješćima koja prenosi Responsible Statecraft, nakon kratkog razdoblja prividnog smirivanja napetosti, Bijela kuća ponovno usmjerava fokus na karipski otok, signalizirajući mogući prelazak s diplomatskog pritiska na izravnu konfrontaciju.
Nova direktiva iz Bijele kuće
Povjerljivi izvori navode kako su dužnosnici Pentagona i ostalih ključnih vladinih agencija zaprimili novu, izravnu direktivu iz Bijele kuće. Tom se naredbom zahtijeva hitno ubrzanje priprema za moguće vojne operacije usmjerene protiv Kube. Medijska mreža Zeteo izvještava kako je predsjednik Trump postao iznimno frustriran otvorenim prkosom kubanskog predsjednika Miguela Díaz-Canela. Posebnu točku prijepora predstavlja američki naftni embargo, koji Havana i dalje pokušava zaobići, unatoč razornim posljedicama po njezino gospodarstvo.
Sve glasnija nagađanja upućuju na to da bi Bijela kuća mogla primijeniti agresivnu strategiju sličnu onoj iz siječnja, kada je u kontroverznoj operaciji otet venezuelanski predsjednik Nicolás Maduro. Izvori bliski administraciji sugeriraju da se razmatra mogućnost sličnih akcija protiv članova kubanskog vodstva, što bi moglo biti predstavljeno kao rezultat šire istrage američkog Ministarstva pravosuđa. Cilj takve pravne strategije bio bi brzo podizanje optužnica koje bi poslužile kao opravdanje za operacije uhićenja ili iznuđenu promjenu režima.
Trumpove izjave i reakcije u Kongresu
Sam predsjednik Trump dodatno je potaknuo sumnje svojim istupom pred novinarima u Bijeloj kući. Govoreći o ratnim naporima na Bliskom istoku, usputno je primijetio kako bi američke snage mogle „svratiti do Kube” čim završe s trenutnim prioritetima u Iranu. Iako je Pentagon ranije negirao postojanje planova za invaziju, ovakva retorika izazvala je trenutnu uzbunu na Capitol Hillu.
Senator Tim Kaine brzo je reagirao na ove informacije najavom rezolucije o ratnim ovlastima. Njegov je cilj zakonski onemogućiti bilo kakvu vojnu intervenciju protiv Kube bez prethodnog i izričitog odobrenja Kongresa. Kaine je istaknuo kako promjena režima na Kubi ne bi smjela biti prioritet američke vanjske politike, upozorivši da blokada goriva samo pogoršava humanitarnu krizu na otoku. S njim se složilo više od pedeset zastupnika koji smatraju da SAD ne bi trebao snositi odgovornost za patnje civilnog stanovništva uzrokovane ekonomskim pritiscima.
Geopolitički kontekst i unutarnji problemi
Kubanska strana, s druge strane, šalje miješane poruke. Predsjednik Díaz-Canel izrazio je sklonost dijalogu, ali je istodobno uputio oštro upozorenje da će se Kuba braniti svim sredstvima. Njegova izjava kako je narod spreman na žrtvu u slučaju napada jasno pokazuje da Havana ne namjerava pokleknuti pod prijetnjama. Situaciju dodatno kompliciraju američke optužbe o navodnom kubanskom sudjelovanju u sukobu u Ukrajini na strani Rusije, što kubanske vlasti kategorički odbacuju.
Analitičari smatraju da bi potencijalna eskalacija prema Kubi mogla služiti i kao strateško odvraćanje pažnje. Administracija se suočava s ozbiljnim kritikama zbog gubitaka u ratu s Iranom, dramatičnog rasta cijena goriva i općeg usporavanja američkog gospodarstva. Skretanje fokusa na „starog neprijatelja” u neposrednoj blizini moglo bi poslužiti kao pokušaj konsolidacije domaće potpore, iako pravni stručnjaci i dio zakonodavaca upozoravaju da bi takav potez bez odobrenja parlamenta bio protivan ustavu i međunarodnom pravu.
