Zelena salata mnogima izgleda kao skromna namirnica, ali cijena po kilogramu često pokazuje drukčiju sliku. Upravo zato sve više smisla ima vlastiti uzgoj, čak i ako nemate veliki vrt. Salata brzo raste, ne traži mnogo prostora, može se uzgajati na gredici, u sandučiću ili većoj tegli, a kroz sezonu može dati više berbi.
Prednost domaćeg uzgoja nije samo ušteda. Kod kuće možete birati sorte koje se rijetko nalaze u trgovinama: lisnate, glavatice, hrskave, mekše, zelene, crvenkaste ili prošarane. Ako se sjetva ponavlja u razmacima, salata se može brati postupno, umjesto da sve dozrije odjednom. Moje Vrijeme navodi da je salatu najbolje sijati svaka dva tjedna kako bi se osigurala sukcesivna berba.
Za početak je dovoljno pripremiti rahlo, vlažno tlo i dodati zreli kompost. Sjeme se ne sije duboko, nego se pokrije vrlo tankim slojem zemlje, komposta ili vermikulita. Kada mlade biljčice dovoljno narastu, treba ih prorijediti kako bi imale prostora za razvoj. Pregusto posijana salata slabije raste, lakše se izdužuje i može biti osjetljivija na bolesti.
Salata najbolje uspijeva u proljeće i jesen, kada temperature nisu previsoke. Agroklub navodi da je najpogodnije vrijeme uzgoja na otvorenom upravo proljeće i jesen, a da visoke temperature, osobito uz suho tlo i zrak, nepovoljno utječu na količinu i kakvoću prinosa.
Jedna od najčešćih pogrešaka je sadnja salate na mjesto koje je cijeli dan izloženo jakom suncu. Kada dođu više temperature i dulji dani, salata brže tjera cvjetnu stabljiku, nakon čega listovi postaju tvrđi i gorči. Zato joj u toplijem dijelu godine više odgovara mjesto s jutarnjim suncem i djelomičnom sjenom tijekom najtoplijeg dijela dana.
Salata se može vrlo dobro uzgojiti i na balkonu. Potrebna je posuda s drenažnim rupama, kvalitetan supstrat i redovito zalijevanje. U posudama se zemlja brže suši nego na gredici, pa je vlagu potrebno češće provjeravati. Salati je potrebno puno vlage, ali tlo treba biti vlažno, a ne natopljeno; na balkonima i terasama zalijevanje je često potrebno svakodnevno, osobito kada biljka razvije lisnu masu.
Kod zalijevanja treba biti umjeren. Premalo vode znači sporiji rast i žilave listove, a previše vode može izazvati truljenje i probleme s korijenom. Najbolje je zalijevati uz zemlju, a ne nepotrebno po listovima, osobito navečer. Ako se uzgaja na gredici, malč može pomoći da se vlaga dulje zadrži u tlu.
Velik problem u uzgoju salate mogu biti puževi. Mlade biljke posebno su osjetljive jer ih puževi mogu oštetiti u jednoj noći. Zato salatu treba redovito pregledavati, osobito nakon kiše i vlažnih večeri. Može pomoći uklanjanje skrovišta oko gredice, prozračivanje nasada i fizička zaštita mladih biljaka.
Berba ovisi o sorti i načinu uzgoja. Lisnate salate mogu se brati postupno, skidanjem vanjskih listova, dok se glavatice režu kada dosegnu odgovarajuću veličinu. Vanjski listovi mogu se početi brati nakon pet do šest tjedana od sjetve, dok se vrste koje tvore glavicu najčešće beru nakon osam do deset tjedana.
Najbolje je salatu brati rano ujutro, dok su listovi svježi i puni vlage. Tijekom vrućeg dana brže venu, pa ubrana salata može izgubiti dio hrskavosti. Ako se bere cijela biljka, reže se nožem pri korijenu, bez čupanja iz tla, kako se ne bi oštetile susjedne biljke.
Još tema koje vrijedi pročitati
Domaća salata neće tražiti mnogo novca ni iskustva, ali će tražiti redovitost. Malo sjemena, nekoliko posuda ili komadić gredice, dovoljno vlage i malo sjene u toplijem dijelu godine mogu biti dovoljni da svježa salata tjednima bude nadohvat ruke.
