Posjet Donalda Trumpa Pekingu trebao je pokazati da Amerika i dalje može kontrolirati ritam globalne politike. No umjesto jasne pobjede, svijet je dobio još jednu potvrdu da se međunarodni odnosi ubrzano mijenjaju i da Washington više nema onu razinu utjecaja kakvu je imao prije deset ili dvadeset godina.
Dok Kina mirno širi svoj gospodarski i politički utjecaj, Iran pokazuje da više nije izolirani regionalni igrač kojeg se može lako pritisnuti sankcijama i prijetnjama. U isto vrijeme BRICS – blok koji predvode Kina i Rusija uz Brazil, Indiju i Južnoafričku Republiku – sve otvorenije govori o alternativama američkom financijskom sustavu i dominaciji dolara.
Posebno osjetljiva točka ostaje Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi velik dio svjetske trgovine naftom. Svaka nova napetost između Irana i Zapada odmah podiže cijene energenata i podsjeća koliko je globalna ekonomija ranjiva. Iran već godinama pokazuje da posjeduje kapacitet za destabilizaciju tog područja, a sama mogućnost blokade Hormuza dovoljna je da uznemiri tržišta i političke centre moći.
U Pekingu Trump nije dobio spektakularan diplomatski trenutak koji bi pokazao američku nadmoć. Naprotiv, kineski predsjednik Xi Jinping nastupa iz pozicije dugoročne strategije i strpljenja. Kina danas nije samo tvornica svijeta – ona gradi tehnološku, vojnu i financijsku infrastrukturu koja bi u budućnosti mogla ozbiljno konkurirati američkom modelu globalne dominacije.
BRICS pritom postaje mnogo više od ekonomskog saveza. Sve više država pokazuje interes za suradnju izvan zapadnih institucija, a rasprave o trgovini u nacionalnim valutama, alternativnim platnim sustavima i smanjenju ovisnosti o dolaru postaju sve ozbiljnije. Za mnoge zemlje globalnog juga to više nije ideološko pitanje, nego pokušaj smanjenja ovisnosti o američkim sankcijama i političkom pritisku.
To ne znači da je američka moć nestala. SAD i dalje ostaje najveća vojna sila svijeta, ključna tehnološka i financijska sila te država s golemim utjecajem u međunarodnim institucijama. No razlika je u tome što Washington danas prvi put nakon Hladnog rata više ne djeluje kao jedini centar moći kojem se svi moraju prilagoditi.
Upravo zato sve češće raste osjećaj da svijet ulazi u novu eru – onu u kojoj će Amerika i dalje biti moćna, ali više neće moći sama određivati pravila igre. Kina to vidi kao povijesnu priliku. Iran kao prostor za vlastiti utjecaj. A BRICS kao početak multipolarnog svijeta u kojem će odluke donositi više centara moći, a ne samo Washington.
