Ideja da živimo u simulaciji dugo je pripadala području filozofije, znanstvene fantastike i internetskih rasprava. No britanski fizičar Melvin Vopson sa Sveučilišta u Portsmouthu pokušava joj dati drukčiji okvir – ne kao dokazanu tvrdnju, nego kao hipotezu koja bi se, barem djelomično, mogla testirati u laboratoriju. Prema pisanju Popular Mechanicsa, Vopson smatra da informacija možda nije samo apstraktan pojam, nego fizička sastavnica stvarnosti koja ima masu.
U središtu njegove teorije nalazi se načelo maseno-energijsko-informacijske ekvivalencije. Vopson je još 2019. u časopisu AIP Advances predložio da jedan bit informacije ima vrlo malu, ali konačnu i mjerljivu masu dok pohranjuje informaciju. Prema toj pretpostavci, informacija bi mogla biti dublje povezana s materijom i energijom nego što se dosad mislilo.
Najzanimljiviji dio teorije odnosi se na tamnu tvar, jednu od najvećih zagonetki moderne kozmologije. Znanstvenici znaju da u svemiru postoji “nevidljiva” masa koja gravitacijski utječe na galaksije, ali ne znaju što je ona zapravo. Vopson pretpostavlja da bi dio te skrivene mase mogao biti povezan upravo s informacijom pohranjenom u elementarnim česticama. Njegove grube procjene govore da bi golema količina informacija u svemiru mogla objasniti barem dio mase koja se danas pripisuje tamnoj tvari.
Možda će vas zanimati
Teorija ide i korak dalje. Ako je informacija stvarna fizička komponenta svemira, tada bi se cijela stvarnost mogla promatrati kao golemi informacijski sustav. U novijem radu objavljenom u AIP Advances Vopson razmatra i mogućnost da je gravitacija svojevrsni proces optimizacije podataka, odnosno da se materija u svemiru grupira kako bi se smanjila informacijska entropija. Drugim riječima, svemir bi se, prema toj hipotezi, mogao ponašati poput sustava koji “komprimira” vlastite podatke.
Sveučilište u Portsmouthu objavilo je da Vopsonova studija predlaže novo tumačenje gravitacije: ne samo kao sile privlačenja, nego kao posljedice načina na koji se informacije o materiji organiziraju u svemiru. Prema toj zamisli, svemir možda teži učinkovitijem rasporedu informacija, slično kao što računala štede prostor i optimiziraju podatke.
Važno je naglasiti da ovo nije dokaz da živimo u simulaciji. Riječ je o smjeloj, rubnoj i zasad nedokazanoj teoriji. Vopson predlaže i eksperiment kojim bi se pokušalo provjeriti ima li informacija doista masu, među ostalim kroz procese povezane s česticama i antičesticama. Ako bi takav eksperiment jednom potvrdio njegovu pretpostavku, posljedice bi bile goleme: informacija bi se mogla promatrati kao temeljna sastavnica stvarnosti, možda čak i kao “peta forma” materije.
Za sada, međutim, ostaje veliko pitanje: je li svemir zaista golemi kozmički kod ili samo još uvijek ne razumijemo dovoljno dobro ono što nazivamo tamnom tvari? Upravo zato ova teorija privlači toliko pažnje. Ne nudi konačan odgovor, ali otvara mogućnost da se jedna od najvećih tajni svemira možda ne skriva samo u zvijezdama i galaksijama, nego u samoj informaciji od koje je stvarnost sastavljena.
