Topliji dani i ubrzan rast biljaka znače i veću potrebu za hranjivim tvarima u vrtu. Mnogi vrtlari upravo u ovom dijelu godine primjećuju prve probleme poput žućenja listova, slabog cvjetanja, opadanja cvjetova ili sitnijih plodova. Razlog ponekad može biti bolest ili štetnik, ali vrlo često problem leži u nepravilnoj prihrani, iscrpljenom tlu ili neujednačenom zalijevanju.
Posebno su osjetljive kulture poput rajčice, paprike i krastavaca, koje tijekom intenzivnog rasta i stvaranja plodova troše velike količine vode i hranjivih tvari. Ako im nedostaje ključnih elemenata ili ih biljka zbog stresa ne može pravilno usvojiti, urod može biti slabiji, plodovi sitniji, a biljke osjetljivije na bolesti.
Rajčica tijekom početnog rasta treba dovoljno dušika kako bi razvila snažnu stabljiku i lisnu masu. No nakon cvatnje i početka formiranja plodova naglasak treba biti na kaliju i fosforu. Kalij je osobito važan za razvoj plodova, bolji okus i otpornost biljke. S dušikom ipak ne treba pretjerivati jer previše dušika može potaknuti bujan rast listova, ali slabije cvjetanje i manji broj plodova.
Kod paprike je posebno važno ravnomjerno zalijevanje i stabilna dostupnost hranjivih tvari. Vršna trulež plodova, koja se prepoznaje po tamnim i mekanim dijelovima na vrhu ploda, često je povezana s kalcijem, ali problem nije uvijek u tome da kalcija nema dovoljno u tlu. Često se događa da ga biljka ne može pravilno usvojiti zbog suše, naglih promjena vlage, preobilnog zalijevanja, oštećenog korijena ili pretjerane gnojidbe dušikom.
Paprike zato vole ujednačenu vlagu, rahlo tlo i umjerenu prihranu. Dobro reagiraju na kompost, organska gnojiva i pripravke bogate kalijem, osobito u fazi cvatnje i razvoja plodova. Prejaka prihrana može im više odmoći nego pomoći, pa je bolje prihranjivati redovito, ali umjereno.
Krastavci su među najbrže rastućim povrtnim kulturama i traže mnogo vode. Zbog brzog rasta i stalnog stvaranja plodova brzo troše hranjive tvari iz tla, osobito u plastenicima, posudama i povišenim gredicama. Ako listovi počnu žutjeti, uzrok može biti manjak dušika ili magnezija, ali i previše ili premalo vode, iscrpljeno tlo, hladne noći, bolesti, štetnici ili drugi oblici stresa.
Zato kod krastavaca ne treba odmah zaključiti da je riječ samo o jednom problemu. Važno je pogledati cijelu biljku: izgled listova, stanje tla, učestalost zalijevanja, pojavu mrlja, venuće i razvoj plodova. Tijekom razdoblja intenzivnog rasta korisna je blaga, redovita prihrana, ali uz obvezno održavanje ravnomjerne vlažnosti tla.
Sve tri kulture vole rahlo, propusno i hranjivo tlo bogato organskom tvari. Kompost, dobro odležani stajski gnoj i malč mogu znatno pomoći u zadržavanju vlage i postupnom otpuštanju hranjiva. Mnogi vrtlari koriste i domaće pripravke od koprive ili gaveza, no i s njima treba biti oprezan jer prečesta ili prejaka primjena može narušiti ravnotežu hranjiva.
Važno je znati da više gnojiva ne znači uvijek bolji urod. Pretjerana prihrana može izazvati bujan, ali mekan rast, slabije zametanje plodova, palež korijena ili veću osjetljivost biljaka na bolesti. Biljke često same pokazuju da nešto nije u redu, ali simptomi poput žućenja, uvijanja listova ili slabog rasta mogu imati više različitih uzroka.
Najbolji rezultati postižu se kombinacijom pravilne pripreme tla, umjerenog zalijevanja, redovite, ali ne pretjerane prihrane i pažljivog promatranja biljaka. Uz dovoljno sunca, stabilnu vlagu i uravnoteženu prehranu, rajčice, paprike i krastavci mogu tijekom ljeta dati bogat i zdrav urod, čak i u manjim kućnim vrtovima, povišenim gredicama ili na balkonima.
