Godinama se ponavlja pravilo da je osam sati sna ideal kojem bi trebalo težiti, no nova velika analiza objavljena u časopisu Nature pokazuje nešto nijansiraniju sliku. Prema podacima dobivenima analizom oko pola milijuna odraslih osoba iz britanske biobanke, najbolji zdravstveni ishodi povezani su s rasponom od otprilike šest do osam sati sna dnevno.
Istraživači su analizirali trajanje sna i takozvane biološke satove starenja, odnosno pokazatelje koji pokušavaju procijeniti koliko su pojedini organi i sustavi u tijelu “biološki stari”. U istraživanju se koristilo 23 biološka sata temeljena na snimanjima, proteinima u krvi i metabolitima, a uzorak je obuhvatio odrasle osobe u dobi od 37 do 84 godine.
Rezultati su pokazali takozvani U-oblik povezanosti: premalo sna i previše sna bili su povezani s bržim biološkim starenjem. Najniži jaz između stvarne i biološke dobi, ovisno o spolu i organskom sustavu, zabilježen je kod osoba koje su spavale između 6,4 i 7,8 sati dnevno.
To ne znači da svaka osoba mora spavati točno sedam sati i 12 minuta, niti da je osam sati “previše” za svakoga. Autori i stručnjaci naglašavaju da se radi o povezanosti, a ne jednostavnom receptu koji vrijedi jednako za sve. Potrebe za snom ovise o dobi, zdravlju, stresu, fizičkoj aktivnosti, ritmu života i kvaliteti samog sna.
Ipak, poruka studije je jasna: kronično spavanje kraće od šest sati, ali i redovito spavanje dulje od osam sati, u ovoj je analizi bilo povezano s nepovoljnijim zdravstvenim pokazateljima. Kratko spavanje povezivalo se s većim rizikom za niz sistemskih bolesti, dok se dugo spavanje češće povezivalo s poremećajima koji zahvaćaju mozak i mentalno zdravlje, uključujući depresiju.
Važno je, međutim, razlikovati uzrok i posljedicu. Ako netko stalno spava jako dugo, to ne mora značiti da mu san sam po sebi šteti. Dugo spavanje ponekad može biti znak da se u pozadini već događa neki zdravstveni problem, primjerice kronični umor, depresija, upala, poremećaj disanja tijekom spavanja ili druga bolest koja iscrpljuje organizam.
Znanstvenici zato ne poručuju da ljudi trebaju nasilno skraćivati san, nego da bi trebalo obratiti pozornost na stabilan ritam spavanja, kvalitetu odmora i trajanje koje tijelu stvarno odgovara. Ako se netko nakon sedam sati budi odmoran, vjerojatno ne mora juriti za “magičnih” osam sati. Ako je, pak, stalno iscrpljen i nakon dugog sna, to može biti znak da problem nije u broju sati, nego u kvaliteti sna ili zdravstvenom stanju.
Studija dodatno potvrđuje ono što se sve češće naglašava u medicini: san nije pasivan dio dana, nego vrijeme u kojem se tijelo obnavlja, mozak obrađuje informacije, reguliraju se hormoni, imunitet i metabolički procesi. Dugoročno loš san povezuje se s većim rizikom od kardiovaskularnih, metaboličkih i mentalnih problema.
Za većinu odraslih osoba najrazumniji cilj i dalje ostaje redovit san u rasponu od šest do osam sati, uz odlazak na spavanje i buđenje u približno isto vrijeme. Stručnjaci savjetuju manje ekrana prije spavanja, manje alkohola navečer, izlaganje jutarnjem svjetlu, mirnu i tamnu sobu te provjeru mogućih poremećaja spavanja ako se umor ponavlja unatoč dovoljno dugom odmoru.
Nova studija tako ne ruši važnost sna, nego mijenja način na koji gledamo poznato pravilo o osam sati. Čini se da za zdravo starenje nije presudan samo broj sati provedenih u krevetu, nego ravnoteža: ni premalo, ni previše, nego onoliko sna koliko tijelu omogućuje stvarni oporavak.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]
