Mladi krumpir mnogima je jedan od najdražih plodova ranog ljeta, ali upravo u ovom razdoblju vrtlari često nisu sigurni što učiniti. Cima počinje žutjeti, biljka se mijenja, zemlja se suši, a ispod površine se već mogu nalaziti gomolji različite veličine. Pitanje je jednostavno: vaditi ga odmah ili još čekati?
Odgovor ovisi o tome želite li mladi krumpir za brzu potrošnju ili zreliji krumpir koji će se moći dulje čuvati. Mladi krumpir vadi se ranije, dok mu je kožica još tanka i nježna. Takav krumpir je odličan za kuhanje i pečenje, ali nije dobar za dugo skladištenje jer se brzo kvari i lako gubi vlagu.
Prvi znak da se mladi krumpir može početi provjeravati je cvatnja ili razdoblje neposredno nakon cvatnje, ovisno o sorti i vremenu sadnje. Tada se u zemlji obično već formiraju prvi gomolji. No to ne znači da treba odmah izvaditi cijelu gredicu. Najbolje je pažljivo razgrnuti zemlju uz jednu biljku i provjeriti veličinu gomolja.
Ako su gomolji dovoljno veliki za upotrebu, dio se može izvaditi za obrok, a ostatak ostaviti da nastavi rasti. Kod mladog krumpira nije nužno čekati potpuno odumiranje cime. On se često vadi upravo dok je biljka još djelomično zelena.
Druga je stvar krumpir koji se želi spremiti za kasnije. Za skladištenje treba čekati da biljka prirodno završi vegetaciju. Prvi znak zrelosti je žućenje i sušenje nadzemnog dijela. Kada cima polegne, požuti i počne odumirati, biljka prestaje aktivno hraniti gomolje, a kožica na krumpiru počinje očvršćivati.
Ako je cima još zelena i snažna, krumpir uglavnom još raste. Prerano vađenje može značiti manji urod i gomolje s tankom kožicom koji se ne mogu dugo čuvati. Zato nije dobro vaditi sav krumpir samo zato što se pojavio prvi žuti list. Treba gledati cijelu biljku, a ne jedan znak.
Ipak, žućenje može biti i upozorenje na problem. Ako biljka naglo vene, listovi se suše nepravilno, pojavljuju se tamne pjege ili se širenje događa vrlo brzo, moguće je da nije riječ o prirodnom dozrijevanju, nego o bolesti, suši ili stresu. U tom slučaju biljke treba pregledati pažljivije.
Velika pogreška je predugo zalijevanje krumpira koji ulazi u završnu fazu. Kada se vrhovi biljke počnu sušiti i cima polako odumire, zalijevanje treba smanjiti ili prekinuti, osobito ako se krumpir planira čuvati. Previše vlage u toj fazi može povećati rizik od truljenja i otežati dozrijevanje kožice.
Krumpir nije dobro vaditi iz mokre zemlje. Ako je moguće, treba pričekati suh dan i rahlo tlo. Tako se gomolji lakše vade, manje se oštećuju i brže se prosuše. Oštećeni krumpir treba potrošiti prvi jer se lošije čuva.
Kod vađenja treba paziti da se gomolji ne sijeku motikom ili vilama. Najbolje je kopati malo dalje od biljke, zatim lagano podignuti zemlju i rukom pokupiti krumpire. Mladi krumpir posebno je osjetljiv jer ima tanku kožicu i lako se ošteti.
Ako vadite mladi krumpir, potrošite ga brzo. Može stajati nekoliko dana na hladnom i tamnom mjestu, ali nije namijenjen dugom skladištenju. Zreliji krumpir, s čvršćom kožicom, treba prosušiti, očistiti od viška zemlje bez pranja i spremiti na tamno, prozračno i hladnije mjesto.
Najjednostavnije pravilo glasi: ako želite mladi krumpir za stol, možete ga početi provjeravati nakon cvatnje i vaditi po potrebi. Ako želite krumpir za skladištenje, pričekajte da cima požuti, polegne i odumre. Tko pogodi pravi trenutak, dobit će bolji okus, veći urod i manje kvarenja nakon vađenja.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]
