
Cjepiva protiv raka donedavno su mnogima zvučala kao daleka budućnost medicine. No posljednjih godina ta se ideja sve više pretvara u ozbiljno područje istraživanja, osobito zahvaljujući razvoju mRNA tehnologije, iste platforme koja je široj javnosti postala poznata tijekom pandemije koronavirusa.
Važno je odmah naglasiti da se ovdje uglavnom ne govori o cjepivima koja bi zdrave ljude štitila od raka na način na koji klasična cjepiva štite od zaraznih bolesti. Riječ je ponajprije o terapijskim cjepivima, odnosno tretmanima koji se daju osobama koje već imaju dijagnosticiran rak ili su već prošle operaciju, s ciljem da se imunosni sustav nauči bolje prepoznavati i napadati preostale tumorske stanice.
U središtu pozornosti posebno su personalizirana mRNA cjepiva. Ona se ne izrađuju jednako za svakoga, nego se prilagođavaju konkretnom pacijentu i njegovu tumoru. Znanstvenici analiziraju genetske promjene u tumoru, traže obilježja po kojima se stanice raka razlikuju od zdravih stanica, a zatim izrađuju cjepivo koje imunosnom sustavu daje upute što treba prepoznati kao metu.
Takav pristup posebno je zanimljiv zato što rak nije jedna bolest. Tumori se razlikuju od osobe do osobe, čak i kada se radi o istoj vrsti raka. Upravo zato personalizirana medicina sve više dobiva na važnosti. Ideja nije samo napasti rak općim sredstvom, nego što preciznije usmjeriti obranu organizma prema onome što je specifično za tumor pojedinog pacijenta.
Najviše pozornosti zasad privlače rezultati kod melanoma, jedne od najopasnijih vrsta raka kože. U ispitivanjima se personalizirano mRNA cjepivo kombinira s imunoterapijom, odnosno lijekovima koji pomažu imunosnom sustavu da učinkovitije napada tumorske stanice. Dosadašnji rezultati pokazali su obećavajuće smanjenje rizika od povratka bolesti kod dijela pacijenata.
Posebno je važno što se ne promatra samo kratkoročni učinak. Kod melanoma se sada govori i o višegodišnjem praćenju pacijenata, što je ključno jer se kod raka uvijek postavlja pitanje trajnosti odgovora. Ako se korist zadrži kroz više godina, tada takav pristup dobiva puno veću težinu.
Osim melanoma, znanstvenici istražuju i mogućnost primjene mRNA cjepiva kod drugih teških karcinoma, uključujući rak gušterače i tumore mozga. To su bolesti kod kojih su terapijske mogućnosti često ograničene, a prognoze teške. Upravo zato i rani pozitivni rezultati u tim područjima izazivaju veliki interes.
Kod raka gušterače posebno je važno to što je riječ o tumoru koji se često otkriva kasno i vrlo teško liječi. Ako bi personalizirano cjepivo nakon operacije moglo pomoći tijelu da prepozna i uništi preostale tumorske stanice, to bi moglo otvoriti potpuno novi smjer liječenja. Ipak, dosadašnje studije još su male i potrebno je puno više podataka prije nego što se može govoriti o širokoj primjeni.
Slično vrijedi i za tumore mozga. Znanstvenici pokušavaju pronaći način kako potaknuti imunosni sustav da prepozna tumorske stanice u području koje je izrazito složeno za liječenje. Ovdje su rezultati još u ranoj fazi, ali sama činjenica da se takvi pristupi ozbiljno istražuju pokazuje koliko se onkologija mijenja.
mRNA tehnologija u ovom području ima nekoliko prednosti. Može se relativno brzo prilagoditi, omogućuje izradu personaliziranih terapija i može nositi precizne upute za stvaranje proteina koji imunosnom sustavu služe kao “meta”. No to ne znači da je postupak jednostavan. Potrebna je analiza tumora, napredna laboratorijska obrada, vrijeme za izradu cjepiva i pažljivo praćenje pacijenta.
Zato ova cjepiva nisu jednostavan proizvod koji se može masovno dati svima na isti način. Ona su dio sofisticiranog liječenja koje se razvija u suradnji onkologa, imunologa, genetičara i farmaceutskih istraživača. U mnogim slučajevima koriste se zajedno s drugim terapijama, poput operacije, kemoterapije, zračenja ili imunoterapije.
Najvažnije je ne stvarati lažnu nadu. Cjepiva protiv raka nisu čudesni lijek koji će preko noći zamijeniti sve postojeće oblike liječenja. Još uvijek su potrebna velika klinička ispitivanja, dulje praćenje pacijenata i jasni dokazi o sigurnosti i učinkovitosti. Kod nekih vrsta raka mogla bi imati značajan učinak, kod drugih možda manji, a kod dijela pacijenata možda neće djelovati.
Ipak, razlog za optimizam postoji. Medicina se sve više udaljava od pristupa u kojem se svi pacijenti s istom dijagnozom liječe gotovo jednako. Umjesto toga, sve se više traži terapija prilagođena biologiji tumora i imunološkom odgovoru pojedinog čovjeka. Personalizirana mRNA cjepiva uklapaju se upravo u taj smjer.
Za pacijente bi to u budućnosti moglo značiti novu vrstu liječenja nakon operacije ili u kombinaciji s postojećim terapijama. Cilj bi bio smanjiti rizik povratka bolesti, produljiti razdoblje bez raka i, u najboljem slučaju, povećati preživljenje kod tumora koji su dosad imali loše ishode.
Ova istraživanja važna su i zato što mijenjaju način na koji razmišljamo o cjepivima. Cjepivo više ne mora značiti samo zaštitu od virusa ili bakterija. U modernoj medicini ono može značiti i pokušaj da se imunosni sustav usmjeri protiv vlastitog tumora, ali na precizan i kontroliran način.
Pred znanstvenicima je još mnogo posla. Treba dokazati koje vrste raka najbolje reagiraju, koji pacijenti imaju najveću korist, koliko dugo traje zaštitni učinak, kako smanjiti troškove i kako takve terapije učiniti dostupnijima. No ono što je prije dvadesetak godina zvučalo gotovo futuristički danas se već testira u ozbiljnim kliničkim ispitivanjima.
Zato se može reći da cjepiva protiv raka više nisu samo ideja. Još nisu konačan odgovor, ali postaju jedan od najzanimljivijih smjerova moderne onkologije. Ako se obećavajući rezultati potvrde u većim studijama, mRNA cjepiva mogla bi u godinama koje dolaze postati važan dio liječenja određenih vrsta raka.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]

