Kopriva je jedna od najpoznatijih samoniklih biljaka naših krajeva. Mnogi je prvo pamte po neugodnom peckanju na koži, no iza te neugodne osobine krije se biljka koja se stoljećima koristi u narodnoj medicini, kuhinji i prirodnoj njezi organizma.
Raste gotovo posvuda, uz putove, živice, vrtove, livade i rubove šuma. Najčešće je nalazimo u proljeće, kada mladi listovi imaju najnježniji okus i najširu primjenu. Upravo se mlada kopriva najviše cijeni jer je bogata korisnim sastojcima i lako se može pripremati kao čaj, varivo, dodatak jelima ili prirodni pripravak.
Kopriva sadrži vitamine, minerale i biljne spojeve zbog kojih se odavno smatra biljkom koja jača organizam. Posebno se ističe sadržajem željeza, kalcija, magnezija, kalija, vitamina C i vitamina K. Zbog toga se često spominje kao biljka koja može pomoći kod umora, iscrpljenosti i proljetnog pada energije.
U narodnoj tradiciji kopriva se najčešće koristila kao čaj. Čaj od koprive priprema se od sušenih listova, a pije se kao blagi biljni napitak. Mnogi ga koriste u razdobljima kada žele potaknuti izlučivanje viška tekućine iz organizma, podržati rad mokraćnog sustava ili jednostavno unijeti više biljnih sastojaka u svakodnevnu prehranu.
Kopriva je poznata i kao biljka koja se često povezuje s čišćenjem organizma. Iako taj izraz treba koristiti oprezno, jer tijelo već ima vlastite sustave za izlučivanje štetnih tvari, kopriva može biti dobar dio laganije prehrane, osobito u proljeće. Njezin čaj i jela od mladih listova mogu pomoći da se prehrana obogati zelenim biljem i mineralima.
Mladi listovi koprive mogu se koristiti i u kuhinji. Nakon kratkog kuhanja ili blanširanja gube svojstva koja izazivaju peckanje, pa se mogu pripremati slično špinatu. Od koprive se rade juhe, variva, pite, popečci, umaci, rižota i nadjevi. Okus joj je blag, zelen i zemljast, a dobro se slaže s krumpirom, jajima, sirom, češnjakom i maslinovim uljem.
Posebno je zanimljivo da kopriva, iako se često doživljava kao neugodan korov, može biti vrlo hranjiva namirnica. U vremenima kada se više koristilo ono što je raslo u prirodi, bila je važan dio proljetne prehrane. Nakon zime, kada je svježeg povrća bilo manje, mlada kopriva donosila je zelenilo, minerale i svježinu na stol.
Kopriva se tradicionalno koristila i za kosu. Ispiranje kose pripravcima od koprive poznato je u narodnoj njezi, osobito kod masnog vlasišta i peruti. Danas se ekstrakt koprive često može naći u šamponima, tonicima i prirodnim preparatima za jačanje kose i njegu vlasišta.
Kod branja koprive treba biti oprezan. Najbolje ju je brati u čistoj prirodi, daleko od prometnica, zagađenih površina i mjesta gdje se koriste pesticidi. Beru se mladi vrhovi i listovi, najčešće u proljeće, prije cvatnje. Obavezno je koristiti rukavice kako bi se izbjeglo peckanje.
Kopriva se može sušiti za čaj. Listove treba raširiti u tankom sloju na prozračnom i sjenovitom mjestu, a nakon sušenja spremiti ih u papirnate vrećice ili staklenke. Važno je da budu potpuno suhi kako se ne bi razvila plijesan.
Iako je riječ o prirodnoj biljci, kopriva nije za svakoga i ne treba je koristiti nepromišljeno. Osobe koje uzimaju lijekove za tlak, lijekove za razrjeđivanje krvi, diuretike ili terapiju za šećernu bolest trebale bi se prije redovite upotrebe posavjetovati s liječnikom ili ljekarnikom. Oprez je potreban i kod trudnica, dojilja te osoba s bolestima bubrega.
Kopriva nije čudotvorni lijek i ne može zamijeniti liječničku terapiju, ali može biti vrijedan dodatak prehrani i svakodnevnim navikama. Kao čaj, juha ili prilog, ona podsjeća da se među najobičnijim biljkama često kriju one koje su generacije prije nas dobro poznavale i koristile.
U vremenu kada se mnogi ponovno okreću prirodi, kopriva se vraća na velika vrata. Skromna je, dostupna, hranjiva i korisna, a njezina najveća vrijednost možda je upravo u jednostavnosti. Ono što mnogi zaobilaze kao korov, u pravim rukama postaje ljekovita i ukusna biljka koja zaslužuje mjesto u kuhinji i kućnoj biljnoj ljekarni.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]
