Na 33. godišnjem zasjedanju Parlamentarne skupštine OESS-a u Den Haagu 2026., međunarodnom gradu mira i pravde, saborski zastupnik Mosta Zvonimir Troskot upozorio je da pravo na čistu pitku vodu mora biti sastavni dio ljudskih prava i ljudske sigurnosti. U gradu koji predstavlja jedno od svjetskih središta međunarodnog prava i odgovornosti, Troskot je pred parlamentarcima iz država OESS-a otvorio pitanje prekograničnog opasnog otpada, greenwashinga i prebacivanja okolišnog tereta na slabije zaštićene zajednice poput Like.
Govoreći o stanju u Hrvatskoj, Troskot je istaknuo kako je Lika geografsko i vodno srce države, prostor rijeka, izvora, krških polja i podzemnih vodnih sustava koji opskrbljuju pitkom vodom zajednice daleko izvan same regije. Upravo zato, upozorio je, neprihvatljivo je da na tako osjetljivom području završava opasan otpad, uključujući i onaj koji dolazi iz drugih europskih država.
Posebno je upozorio na praksu ekološkog obmanjivanja, odnosno greenwashinga, kojom se opasan otpad administrativno pretvara u robu za trgovanje, proizvod za recikliranje ili sirovinu za oporabu.
Možda će vas zanimati
„Na papiru se čini da je kružni tok zatvoren. U stvarnosti se okolišni teret samo premješta drugamo – u Afriku, Aziju ili slabije zaštićene europske regije poput Like. Zelena tranzicija koja gospodarsku korist ostavlja najindustrijaliziranijim državama, a onečišćenje, zdravstvene rizike i troškove sanacije prebacuje na slabije zajednice, nije zelena. To je greenwashing“, poručio je Troskot.
Naglasio je kako Europa ne može javnim novcem financirati prividno kružan i održiv sustav, dok se opasan otpad samo administrativno proglašava obrađenim, a zatim ponovno završava u tlu i vodama Like.
„Ako se opasan otpad plati u jednoj državi, preveze preko druge i zakopa u Lici, sustav je već zakazao. Ako hrvatski porezni obveznici nakon toga moraju financirati sanaciju, zakazao je dvaput. Ljudi u Lici plaćaju i treći put – strahom za svoju vodu, zemlju i zdravlje“, upozorio je.
Troskot je istaknuo kako slučaj Like jasno pokazuje jaz između međunarodnih obveza i njihove provedbe u praksi te da pitanje opasnog otpada nije isključivo okolišno pitanje, nego pitanje ljudskih prava, javnog zdravlja, transparentnosti, vladavine prava i prekogranične odgovornosti.
„Ono što se zakopa u tlu Like ne ostaje u Lici. Dolazi do vode, poljoprivrede, lokalnih zajednica i budućih naraštaja. Zaštita vode zato nije samo okolišna politika. Ona je politika ljudskih prava, sigurnosna politika i, u konačnici, politika mira“, rekao je.
Na kraju obraćanja pozvao je države članice OESS-a da zaštitu pitke vode uvrste među ključna pitanja ljudske dimenzije rada Organizacije te da podrže snažniji međunarodni angažman u suzbijanju prekograničnog prometa opasnim otpadom.
Iz Den Haaga, međunarodnog grada mira i pravde te jednog od najvažnijih svjetskih središta međunarodnog prava, Troskot je posao jasnu poruku: nijedna zajednica ne smije postati odlagalište opasnog otpada druge države. Troskot je poručio kako zaštita vode, prirode i zdravlja građana ne poznaje državne granice te da europske vrijednosti moraju značiti jednaku zaštitu za sve građane, a ne prebacivanje okolišnih problema na manje i slabije zaštićene sredine poput Like.
