Možete sjediti za stolom s prijateljima, provoditi vrijeme s obitelji ili svakodnevno komunicirati s desecima ljudi, a ipak imati osjećaj da ste potpuno sami. Psiholozi već godinama upozoravaju da usamljenost nije isto što i fizička samoća, a nova istraživanja dodatno potvrđuju da broj ljudi oko nas nije presudan – mnogo je važnija kvaliteta odnosa koje imamo.
Veliko međunarodno istraživanje provedeno u čak 148 zemalja pokazalo je da se više od jedne petine odraslih osoba osjeća usamljeno, bez obzira na to koliko su okruženi drugim ljudima. Autori ističu da usamljenost nije jednostavno posljedica manjka društvenih kontakata, već složen osjećaj koji nastaje kada postoji nesklad između odnosa koje želimo i onih koje doista imamo.
Drugim riječima, čovjek može cijeli dan provesti među ljudima, a ipak osjećati da ga nitko ne razumije, da ne može otvoreno razgovarati o svojim osjećajima ili da nema osobu kojoj potpuno vjeruje. Upravo tada nastaje osjećaj usamljenosti.
Možda će vas zanimati
Psiholozi razlikuju dvije vrste usamljenosti. Prva je socijalna usamljenost, koja nastaje kada osoba nema dovoljno društvenih kontakata ili prijatelja. Druga je emocionalna usamljenost, koja se javlja kada nedostaje bliska osoba s kojom možemo podijeliti svoje misli, osjećaje i životne izazove. Upravo je emocionalna usamljenost često prisutna i kod ljudi koji naizgled imaju bogat društveni život.
Jedan od razloga zašto je taj osjećaj danas sve češći jest način na koji komuniciramo. Društvene mreže omogućuju nam da budemo povezani gotovo cijeli dan, ali velik dio tih kontakata ostaje površan. Psiholozi upozoravaju da velik broj digitalnih interakcija ne može zamijeniti iskren razgovor licem u lice niti osjećaj da nas netko doista sluša i razumije.
Posebno je zanimljivo da istraživanja pokazuju kako su mladi odrasli među skupinama koje najčešće prijavljuju osjećaj usamljenosti. To je suprotno uvriježenom mišljenju da usamljenost prvenstveno pogađa starije osobe koje žive same. Stručnjaci smatraju da su česte životne promjene, uspoređivanje s drugima na društvenim mrežama i potraga za vlastitim identitetom neki od razloga zbog kojih se upravo osobe u dvadesetim godinama često osjećaju emocionalno izolirano.
Važno je naglasiti da usamljenost nije isto što i želja za samoćom. Mnogi ljudi vole povremeno provesti vrijeme sami kako bi se odmorili ili napunili energijom. Istraživanja pokazuju da kratka razdoblja samoće mogu imati pozitivan učinak na mentalno zdravlje ako su rezultat vlastitog izbora. Problem nastaje kada osoba želi bliskost, ali ima osjećaj da je ne može ostvariti.
Dugotrajna usamljenost nije samo neugodan osjećaj. Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da kronična društvena izolacija i usamljenost mogu povećati rizik od depresije, anksioznosti, kardiovaskularnih bolesti i prijevremene smrti. Zbog toga se posljednjih godina usamljenost sve češće promatra kao javnozdravstveni problem, a ne samo kao emocionalno stanje.
Stručnjaci ističu da rješenje nije nužno upoznavanje što većeg broja ljudi. Mnogo je važnije graditi nekoliko kvalitetnih odnosa u kojima postoji povjerenje, osjećaj sigurnosti i mogućnost iskrenog razgovora. Brojna istraživanja pokazuju da upravo kvaliteta prijateljstava i bliskih odnosa ima snažan utjecaj na psihološku dobrobit i zadovoljstvo životom.
Ako se osjećaj usamljenosti javlja povremeno, to je normalan dio ljudskog iskustva. Međutim, ako traje tjednima ili mjesecima, počinje utjecati na raspoloženje, san, motivaciju ili svakodnevno funkcioniranje, stručnjaci preporučuju razgovor s bliskom osobom ili stručnjakom za mentalno zdravlje.
Još tema koje vrijedi pročitati
Najvažnija poruka novih istraživanja jest da usamljenost nije pitanje toga koliko ljudi poznajemo, nego koliko se među njima osjećamo viđenima, prihvaćenima i povezanima. Upravo zato čovjek može biti sam i osjećati mir, ali jednako tako može biti okružen ljudima, a ipak imati osjećaj da nema nikoga.
