Gospićki sportski savez i Grad Gospić i ove su godine na prigodnoj svečanosti nagradili najuspješnije sportske kolektive i pojedince za doprinos sportu u 2015. godini. U Gradskoj vijećnici najbolje sportaše primili su zamjenica gradonačelnika Marta Grgurić i predsjednik Gospićkog sportskog saveza Anton Buneta.
Najveće nade u sportu u ženskoj konkurenciji su Vesna Bićanić iz ŽKK GOSPIĆ i Nika Pavletić iz NK Gospić ’91. Najvećim nadama u muškoj konkurenciji proglašeni su Josip Sokolić, član Hrvačkog kluba Gospić i Nikola Kovačević iz Rukometnog kluba Gospić. Najbolji sportaš do 18 godina u muškoj konkurenciji je Frane Radošević, član HK GS i NK GS ’91. Najbolja sportašica toga uzrasta je Lara Zeba iz ŽKK Gospić. Zanimljivo je da je
najboljim sportašem za 2015. proglašen 60-godišnji Ante Došen, dugogodišnji trener i natjecatelj u Karate klubu Lika. Trener godine u Gradu Gospiću Ivan Karić iz Hrvačkog kluba Gospić. Najbolji sportski klub u ženskoj konkurenciji: ŽKK GOSPIĆ, dok je u muškoj konkurenciji drugu godinu za redom neprikosnoven Powerlifting klub „Rux“. U dvije godine postojanja članovi ovoga kluba uspjeli su srušiti sve stare i postaviti nove državne rekorde u dizanju utega, a zlatnim su se slovima upisivali i na nekoliko međunarodnih natjecanja. Nagrade za poticaj i razvoj sporta dobili su Dragan Zeba, Jandre Jamičić, Stanko Šimunić, Nikola Župan, Marko Šimić, Tomislav Petrlić, Siniša Troha, Marijo Rukavina-Rux.
Nagrada za životno djelo posmrtno je dodijeljena prerano preminulom Zdeslavu Sariću, hrvaču koji se s medaljama vraćao sa svih većih natjecanja bivše države i Hrvatske. Svojedobno je bio drugi među kadetima u Jugoslaviji. Zdeslav je dragovoljac Domovinskog rata i kao časnik Hrvatske vojske uspješno se natjecao na mnogim natjecanjima kao član HK 9. gardijske brigade HV. U ime obitelji Zdeslava Sarića, plaketu za životno djelo preuzeo je njegov brat Tvrtko.
U ime laureata na nagradama i priznanjima zahvalio se najstariji među njima, umirovljeni pukovnik Ante Došen-Tun.
-Sport je znoj, napor, suze, razočaranje, ali ipak najveća radost. Ova i slična priznanja s vremenom prekriva prašina zaborava, ali nama sportašima najveća sreća treba biti dolazak na sportska borilišta, natjecateljski duh i slavljenje sporta kao nečega bez premca. Sve ostalo je ipak malo manje važno!!!
H. J./foto; N. Mraović
