Ratni sukobi na Bliskom istoku razotkrili su duboke pukotine u obrambenom sustavu Francuske, unatoč doktrini ratne ekonomije koju je predsjednik Emmanuel Macron proglasio prije više od tri godine. Iako se Francuska pozicionirala kao europski lider u vojnoj industriji, intenzivna uporaba borbenih zrakoplova Rafale u presretanju iranskih bespilotnih letjelica pokazala je da su zalihe ključnog streljiva opasno niske. Trenutačni tempo operacija iscrpljuje skladišta brže nego što ih industrija može popuniti, što izaziva veliku zabrinutost u pariškim vojnim i političkim krugovima.
Problem tranzicije i kritični nedostatak projektila MICA
Glavni oslonac francuske zračne obrane na Bliskom istoku, projektili zrak-zrak tipa MICA, postali su kritična točka operativne sposobnosti. Francuska je bila prisiljena poslati dodatne snage u bazu Al-Dhafra nakon što je početkom ožujka 2026. godine iranski dron pogodio njezinu pomorsku bazu u Abu Dhabiju. Međutim, svako uspješno obaranje neprijateljskog cilja troši resurse koje je teško nadoknaditi. Problem je dodatno naglašen tranzicijom na novu generaciju MICA NG, koja će u punu upotrebu ući tek krajem desetljeća. Ta je praznina prisilila vojsku na obnovu starih projektila kojima je već istekao rok trajanja, što je samo privremeno rješenje za dublji sustavni problem nedovoljnih zaliha za dugotrajne sukobe visokog intenziteta.
Neodrživa ekonomija modernog zračnog ratovanja
Osim logističkih problema, sukob je razotkrio i apsurdnu financijsku stranu suvremenog ratovanja. Dok iranski napadački dronovi u prosjeku koštaju oko 3.500 eura, francuski projektil kojim se oni obaraju stoji između 600.000 i 1,5 milijuna eura. Ovakav asimetrični model obrane dugoročno je neodrživ jer neprijatelj može iscrpiti obranu same količine jeftinih letjelica, dok branitelj troši strateške zalihe skupocjenog oružja. Zbog toga francuska vojska užurbano traži alternativna rješenja, poput laserski vođenih raketa ili sustava koji stvaraju takozvani čelični zid protiv rojeva dronova. Ipak, napredna tehnologija poput laserskog sustava SYDERAL bit će operativna tek oko 2030. godine, što ostavlja trenutačne operacije ranjivima.
Industrijska utrka s vremenom i politički pritisak
Pritisak na proizvođača MBDA raste iz dana u dan jer proces proizvodnje jednog projektila i dalje traje više od dvije godine, unatoč povećanju kapaciteta za trećinu. Situacija je postala toliko ozbiljna da je premijer Sébastien Lecornu hitno sazvao čelnike vojske i namjenske industrije u Matignon kako bi raspravili o stanju prijetnje. Francusko pozicioniranje dodatno je osnaženo slanjem nosača zrakoplova Charles de Gaulle u istočni Mediteran, no bez adekvatne logističke potpore u streljivu, takvi potezi ostaju primarno simbolične naravi. Ova kriza služi kao oštra lekcija cijeloj Europi, pokazujući da moderni sukobi troše resurse brzinom koju mirnodopska industrijska logika jednostavno ne može pratiti.
