Malo tko je očekivao burne reakcije ličkih drvoprerađivača na naš tekst o odobrenim kvotama drvne sirovine za 2017. Podsjećamo kako je tada predsjednik klastera drvoprerađivača s prostora Ličko-senjske županije Milan Tomaić između ostaloga definirao kako drvne sirovine ima dovoljno za sve drvoprerađivače. Među onima koji su željeli dati svoju stranu priče je Ivica Popović-Kundre (34), vlasnik pilane „Kundre god“ u Industrijskoj zoni Lipe u Gospiću.
-Ja sam član klastera drvoprerađivača i smatram da je raspodjela trupaca u ovoj županiji nerealna. Posebno ne prema pilanama u Gospiću. Realna potreba oblovine za rad moje pilane je oko 5 tisuća m3, a meni je za 2017. odobreno 1,5 tisuće m3. S ovom odobrenom kvotom mogu raditi do mjesec i pol dana. Pomalo je apsurdno da praktički živimo na rubu šume gdje bukve i jele za naše potrebe ima dovoljno. Kada sam pročitao izjave g. Tomaića o navodnim dovoljnim količinama trupaca za ličke pilane zaista sam se iznenadio. Iz našeg klastera drvoprerađivača nitko nije kontaktirao mene, niti DIČ Čičinu, a ta je pilana lani dobila 3,5 tisuća m3, odnosno polovicu tražene kvote. Priča se da sirovine nema dovoljno, ali neki mali pilari dobivaju i do 12 tisuća m3. Treba nam potpora i mi smo naivno mislili da ćemo je dobiti od našeg klastera. Ne znam, možda je g. Tomaić slabo informiran o ovoj problematici!?! Najviše me nasmijala njegova izjava po kojoj neki pilari dobivaju koju tisuću kubika trupaca viška da bi ih švercali. Kome? Dodatni apsurd koji mi se dogodio je jest da sam bio primoran uvesti oblovinu iz Slovenije, samo da bi imao što raditi. Takva je oblovina skupa, ali nas to ponekad spašava, ističe Ivica Popović Kundre.
Od klastera drvoprerađivača Popović ne traži nikakve privilegije, samo zastupanje interesa članova klastera po principu da svi dobiju realne kvote sirovine od Hrvatskih šuma, sukladno kapacitetima pilana, pri čemu bi pomoć klastera, po mišljenju većine drvoprerađivača, mogla biti dragocjena.
L.O.
