Kupus, kelj, cvjetača, brokula i ostale kupusnjače ljeti su često na meti gusjenica. Vrtlari ih najčešće primijete tek kada se na listovima pojave rupice, izgrizeni rubovi ili sitni tamni tragovi izmeta. Ako se ne reagira na vrijeme, gusjenice mogu u kratkom roku napraviti veliku štetu, osobito na mladim biljkama.
Najčešći problem stvaraju gusjenice kupusova bijelca. Leptiri polažu jaja na donju stranu listova, a iz njih se razvijaju gusjenice koje se hrane lisnom masom. U početku šteta može izgledati mala, ali kako gusjenice rastu, jedu sve više i mogu brzo ogoliti cijelu biljku.
Prvi korak u prirodnoj zaštiti je redovit pregled listova. Posebno treba gledati donju stranu listova jer se ondje često nalaze jaja i mlade gusjenice. Jaja kupusova bijelca obično su sitna, žućkasta i grupirana, a ako ih se ukloni na vrijeme, šteta se može spriječiti prije nego što gusjenice uopće počnu jesti.
Ručno uklanjanje jedna je od najjednostavnijih metoda, ali traži upornost. Gusjenice se mogu pokupiti rukom i ukloniti iz vrta, osobito ako je riječ o manjoj gredici. Najbolje je to raditi rano ujutro ili predvečer, kada su biljke mirnije, a gusjenice se lakše uočavaju.
Mreže protiv insekata također su vrlo učinkovita prirodna zaštita. Ako se kupusnjače prekriju finom vrtnom mrežom, leptiri ne mogu doći do listova i položiti jaja. Važno je mrežu postaviti tako da dobro prianja uz tlo i da leptiri ne mogu ući sa strane. Ova metoda najbolje djeluje preventivno, prije nego što se gusjenice već pojave.
Ako su gusjenice već na biljkama, mreža sama po sebi neće riješiti problem. Prije pokrivanja treba pregledati svaki list, ukloniti jaja i gusjenice, a tek tada zaštititi biljke. U suprotnom se štetnici mogu nastaviti razvijati ispod mreže.
Mnogi vrtlari koriste i sadnju biljaka koje svojim mirisom mogu zbuniti štetnike. Uz kupus se često sade kadifice, neven, kopar, celer, rajčica, luk, češnjak ili aromatično bilje. Takva kombinirana sadnja ne jamči potpunu zaštitu, ali može smanjiti pritisak štetnika i učiniti vrt raznolikijim.
Korisno je privući i prirodne neprijatelje gusjenica. Ptice, ose samotarke, bubamare, pauci i drugi korisni organizmi pomažu održavati ravnotežu u vrtu. Zato nije dobro pretjerivati s jakim sredstvima koja uništavaju sve kukce, jer se time često unište i oni koji pomažu.
Jedan od prirodnih pripravaka koji se često koristi u vrtovima je otopina od češnjaka. Sitno nasjeckani ili zgnječeni češnjak prelije se vodom, ostavi da odstoji, procijedi i zatim se tom tekućinom prskaju listovi. Miris češnjaka može odbijati neke štetnike, ali prskanje treba ponavljati, osobito nakon kiše.
Slično se koriste pripravci od koprive, pelina ili ljute paprike. Njihov miris i okus mogu smetati štetnicima, ali treba biti oprezan s jakim koncentracijama, osobito na mladim biljkama. Najbolje je prvo isprobati pripravak na manjem dijelu biljke i pratiti hoće li doći do oštećenja listova.
Drveni pepeo također se ponekad koristi u vrtu, ali s mjerom. Može se lagano posipati oko biljaka ili po tlu, no ne treba pretjerivati jer pepeo mijenja sastav tla. Osim toga, nakon kiše se ispire, pa njegov učinak ne traje dugo.
Kod jačeg napada vrtlari ponekad koriste biološke pripravke na bazi bakterije Bacillus thuringiensis. Takvi pripravci ciljano djeluju na gusjenice, ali ih treba koristiti prema uputama proizvođača i u pravo vrijeme, dok su gusjenice još mlade. Iako se smatraju prihvatljivijima od mnogih kemijskih sredstava, i dalje ih treba primjenjivati pažljivo.
Važno je uklanjati jako oštećene listove, ali ne treba pretjerati. Ako se ukloni previše lisne mase, biljka može oslabjeti. Dovoljno je maknuti listove koji su puni jaja, gusjenica ili izmeta, a zdrave dijelove ostaviti da nastave hraniti biljku.
Zalijevanje i opće stanje biljke također imaju ulogu. Snažna i dobro njegovana biljka lakše podnosi manju štetu, dok slabe biljke brže propadaju. Kupusnjače vole ravnomjernu vlagu, plodno tlo i dovoljno prostora. Preguste sadnje stvaraju vlagu i slabiju prozračnost, što dodatno pogoduje problemima.
Najveća pogreška je čekati da šteta postane velika. Kod gusjenica je najvažnije reagirati rano. Jedan leptir može položiti mnogo jaja, a nekoliko dana nepažnje dovoljno je da se pojavi veći broj gusjenica.
Zato je najbolja zaštita kombinacija više jednostavnih mjera: redovit pregled donje strane listova, uklanjanje jaja i gusjenica, zaštitna mreža, raznolika sadnja i očuvanje korisnih kukaca. Prirodna zaštita rijetko se svodi na jedan potez, ali uz malo upornosti može dobro smanjiti štetu i sačuvati kupus bez nepotrebnog posezanja za jakim kemijskim sredstvima.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]
