Likom je zacarilo proljeće. To ipak ne znači da su vrhovi i obronci na Velebitu lišeni bijelog pokrivača. Brojna stabla procvalih divljih trešanja dovoljan su vizuali kursor i potvrda prave proljetne priče. Istodobno su ozelenjele livade i pašnjaci, a na njima su zacarila stada stoke.
Nedaleko od Udbine kod sela Opalići na jednom sporednom putu susrećemo pastira. Nerazumljivim jezikom i poznatim gestikulacijama pita za cigaretu. Mladić je Tjan(20), prezime mu je teško zapamtiti. Mješavinom nepalskog, engleskog i hrvatskog pojašnjava od kud je i što radi.
-Ja Nepal, pastir u Hrvatska. U Hrvatska super, ja radi dve godine. Ma sve super, samo su vukovi šit. Ima stan, hrana, plaća, sloboda, pojasnio je Tjan.
Oko njegovih nogu vrzma se poveći tornjak, pas čija pasmina ne zazire od vučjeg čopora. Drugi tornjak je u obližnjem dolcu. Tek povremeno se javlja lavežom. Povremena kišica nije omela Tjana da obiđe poveće stado ovaca. Radost življenja definirao je nekom starom nepalskom pjesmom. Tugaljiva je i tipično „molska“. Kao i sva ukupna situacija u toj dalekoj zemlji koja nam sada „izvozi“ pastire.
L.O.
