Nakon velikog uspjeha istoimenog romana Giuliana da Empolija, koji je 2022. godine postao književni fenomen u Francuskoj, europska kinematografija dobila je jednu od najambicioznijih političkih drama desetljeća. Francuski redatelj Olivier Assayas, poznat po istraživanju tema moći i identiteta, udružio je snage sa scenaristom Emmanuelom Carrèreom kako bi na velika platna prenio priču koja razotkriva unutarnju logiku Kremlja. Film je premijerno prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu gdje je nagrađen dugotrajnim ovacijama, a sada stiže u kina kao provokativno djelo koje vješto spaja fikciju i surovu političku stvarnost suvremene Rusije.
Arhitekt sustava i novi Rasputin
Središnja figura ove filmske priče nije sam Vladimir Putin, već Vadim Baranov, lik koji je izravno inspiriran stvarnim političkim strategom Vladislavom Surkovom. Baranov, kojeg tumači Paul Dano, prolazi put od anonimnog umjetnika do ključnog operativca koji oblikuje Putinov uspon na vlast i cjelokupnu političku arhitekturu postsovjetske ere. On djeluje kao suvremena verzija Rasputina, ali bez mističnih elemenata, oslanjajući se isključivo na duboko razumijevanje načina na koji se stvarnost može preoblikovati u narativ koji služi isključivo vladaru. Kroz njegovu ispovijest američkom profesoru, film gledatelje vodi kroz kaotične devedesete godine i rađanje novog ruskog poretka, čineći granicu između dokumentarnog i izmišljenog gotovo nevidljivom.
Možda će vas zanimati
Glumačke izvedbe koje nose radnju
Najveća snaga ovog ostvarenja leži u izvrsnim izvedbama glavnih glumaca koji uspijevaju utjeloviti kompleksne figure moći. Paul Dano pruža proračunatu i hipnotičnu interpretaciju Baranova, uspijevajući zadržati zanimljivost lika čak i u trenucima kada scenarij ostaje emocionalno zatvoren. S druge strane, Jude Law utjelovljuje Putina kroz prizmu hladne karizme i stalne, gotovo opipljive prijetnje koja se krije iza svake izgovorene rečenice. Law vješto izbjegava puku imitaciju i fokusira se na samu dinamiku moći, što njegovu pojavu čini izuzetno uvjerljivom. Iako Alicia Vikander donosi potrebnu toplinu u inače vrlo hladan ton filma, njezina je uloga ostala ponešto fragmentarna zbog epizodne prirode scenarija.
Intelektualni izazov s povremenim zastojima
Iako je režijski vrlo sigurno izveden, “Mag iz Kremlja” se povremeno bori s vlastitim ritmom tijekom trajanja od gotovo sto pedeset minuta. Film se u velikoj mjeri oslanja na dijalog i zahtijeva punu koncentraciju gledatelja, što u srednjem dijelu može dovesti do određenog gubitka intenziteta. Ipak, njegova tematska težina i aktualnost povijesnih referenci čine ga nezaobilaznim djelom za svakoga tko prati geopolitička zbivanja. Assayas je stvorio ostvarenje koje možda nije dramaturški savršeno zaokruženo, ali pruža dovoljno intelektualnih poticaja i na vizualno uvjerljiv način dramatizira mehanizme neprozirne političke moći, što ga čini jednim od najvažnijih političkih filmova današnjice.
“Najveća snaga filma je u sposobnosti da kroz fikciju progovori o stvarnosti, pritom ne gubeći osjećaj za nijanse koje čine političku moć tako neprozirnom.”
