U ove dane ranog proljeća ribolovcima je strpljenje na izmaku i samo čekaju „mig“ prirode da bi se zaputili na neku od rijeka. Tako je i na ovom rukavcu rijeke Gacke nedaleko od Švice. Danas ga zovu maloŠvičko jezero. Ono pravo, veliko, stvaralo se nakon rušenja Gacke niz kaskade u samoj Švici. Hidrocentrala u Kosinju i preusmjeravanje „ljepotice boje opala“ u Brloško jezero zauvijek su promijenile donji tok Gacke. Kao uspomena na dane kada se ova neprikosnovena ljepotica strmoglavljivala u ono pravo, veliko Švičko jezero i od tuda nestajala u ponoru kroz kilometrima dugim vapnenačkim kavernama Velebita. Ostao je tek rukavac, malo Švičko jezero.
Ti ostaci ostataka Gacke u Švici samo su podsjetnik na vremena kada je sadašnji mit nekada bila stvarnost dostojna divljenja njezina hidrološkog sustava. Dokaz kakočovjek misli da je uvijek iznad prirode. Netočno, jer priroda na ovaj ili onaj način uvijek „uzvraća udarac“. Bez obzira koliko smo toga svjesni ili ne. U Švici nam je priroda „uzvratila udarac“, samo što mi to ne želimo priznati.
L. O.
