Sjeverni Velebit je Sabor Republike Hrvatske 9. lipnja 1999. godine, proglasio nacionalnim parkom, a 2017. godine upisan je i na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Popis jedinstvenih krških fenomena te biljnoga i životinjskoga svijeta Sjevernog Velebita veoma je dug. Ipak, u parku se ističe nekoliko strogih prirodnih rezervata. Jedan od njih su Hajdučki i Rožanski kukovi, koji predstavljaju jedinstven geomorfološki fenomen sastavljen od stjenovitih vrhova Velebita na kojemu je do sada otkriveno više od 150 jama.
Najpoznatija je Lukina jama koja je sa svojom dubinom od 1431 m jedna od najdubljih na svijetu. Osim toga, ovaj rezervat u sklopu parka odlikuje i izrazito bogat životinjski i biljni svijet. Bukova šuma sastoji se od drveća neobičnih oblika i raznih endemskih zajednica. Neke su stare bukve često izrasle kao bonsai. Također, na tom području gnijezdi se i strogo zaštićen Tetrijeb gluhan koji zahtijeva izraziti mir u doba gniježđenja.
Kao najviši se dio Sjevernog Velebita ističe vrh Zavižan, a pogledi s njega oduzimaju dah. Premužićeva staza, dovršena 1933. godine, prolazi kroz sve ljepote parka i smatra se remek-djelom graditeljstva. Područje Alan dio je parka u kojem se nalaze prostrani planinski travnjaci. U svom južnom dijelu, nazvanom Štirovača, nalaze se prostrane doline poznate po velikim crnogoričnim šumama gdje se nalaze i mnogi izvori pitke vode. Tu je i Veliki Lubenovac, kako kažu, jedno od najljepših mjesta u parku. To je krška udolina u kojoj su nekoć u ljetnim mjesecima obitavali ljudi. Ostavština toga pedesetak je ruševina ljetnih stanova, suhozida i šterni, odnosno cisterni u kojima su ljudi skupljali vodu.
L.O.
