U organizaciji UHDDR-a Rijeke i Gospića te Hrvatskog nacionalnog vijeća, a pod pokroviteljstvom Ličko-senjske županije, u Brušanima i Jadovnom obilježena je 93. obljetnica Velebitskog ustanka – prvog oružanog otpora hrvatskih domoljuba protiv tadašnje Kraljevine Jugoslavije.
Obilježavanje je održano u Brušanima, na mjestu gdje je u noći 6. na 7. rujna 1932. godine miniranjem žandarmerijske kasarne započeo Velebitski ustanak. Na tom mjestu danas se nalazi spomen-ploča koja svjedoči o početku prvog organiziranog otpora hrvatskog naroda protiv žandarmerijskog terora Kraljevine Jugoslavije.
Vijence su položili župan Ernest Petry, gradonačelnik Gospića Darko Milinović sa zamjenikom Ivicom Kovačevićem, predstavnici UHDDR-a Rijeke i Gospića, Hrvatskog domobrana, 1. Hrvatskog gardijskog zdruga i Hrvatske stranke prava.
Župan Ernest Petry u svom je govoru naglasio da je Velebitski ustanak bio čin hrabrosti hrvatskih domoljuba iz Like, Podgorja i okolice u otporu hegemoniji Kraljevine Jugoslavije i kralja Aleksandra. „Možemo biti ponosni da se opet ovdje okupljamo i odajemo počast svima onima koji su svoje živote dali za Hrvatsku državu“, poručio je Petry. Istaknuo je kako su hrvatski branitelji u Domovinskom ratu nastavili isti kontinuitet borbe za slobodu, podsjetivši na gardijske brigade i domobranske postrojbe koje su branile Liku i Gospić. Najavio je i skorašnje obilježavanje akcije Medački džep, koja priznata kao legitimna akcija Hrvatske vojske.
Ante Matijević iz Hrvatskog domobrana Zadar podsjetio je na povijesni kontekst ustanka i progona Hrvata u to doba. „U svakome gradu, županiji i selu ljudi su bili proganjani od tadašnje vlasti, a nakon ustanka 6. na 7. rujna 1932. godine niz ljudi iz ovih krajeva, s obje strane Velebita, stradalo je i bilo protjerano“, kazao je. Naglasio je da je u pripremi i organizaciji sudjelovalo više od 200 ljudi, a u samom ustanku njih dvadesetak, te spomenuo kako su nakon događaja obitelji koje su pomagale domoljubima bile izložene odmazdi i pogubljenjima i godinama kasnije. Posebno se prisjetio pogibije Stjepana Devčića, čija se žrtva i danas poštuje.
Matijević je istaknuo da su mnogi od tadašnjih sudionika i njihovih obitelji trpjeli represije ne samo 1932., nego i nakon Drugog svjetskog rata, sve do kasnih 40-ih godina.
Riječi molitve predvodio je Brušanski župnik Herbert Berisha. Nakon komemoracije u Brušanima, nazočni su se uputili u Jadovno kako bi zapalili svijeće kid groba poginulog ustanova Stjepana Devčića.
L.O.
