
Zlatko Dalić više nije izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Nakon gotovo devet godina na klupi Vatrenih, tri osvojene medalje, pet velikih natjecanja i najuspješnije ere u povijesti hrvatskog nogometa, Dalić je odlučio završiti svoj mandat.
Odluka je stigla nakon ispadanja Hrvatske sa Svjetskog prvenstva 2026., gdje su Vatreni zaustavljeni u šesnaestini finala porazom od Portugala 2:1. Bio je to kraj turnira, ali i kraj jednog razdoblja koje je Hrvatsku iz zemlje velikog nogometnog talenta pretvorilo u stalnog člana svjetske elite.
Hrvatski nogometni savez potvrdio je Dalićev odlazak i zahvalio mu na svemu što je napravio za hrvatski nogomet. Predsjednik HNS-a Marijan Kustić poručio je da je teško pronaći prave riječi u trenutku kada odlazi čovjek koji je obilježio jednu generaciju hrvatskog sporta. HNS je Dalićevu eru opisao riječima: skroman dolazak, nezaboravan put i ponosan oproštaj.
Dalić je reprezentaciju preuzeo u listopadu 2017. godine, u jednom od najtežih trenutaka kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Hrvatska je morala pobijediti Ukrajinu u Kijevu kako bi izborila dodatne kvalifikacije. Dalić je stigao gotovo preko noći, smirio momčad, vratio joj vjeru i odmah ostvario pobjedu koja je otvorila vrata najvećem uspjehu u povijesti hrvatskog nogometa.
Nakon dodatnih kvalifikacija protiv Grčke, Hrvatska je izborila Svjetsko prvenstvo 2018. u Rusiji. Tamo je krenula priča koju će hrvatski navijači pamtiti generacijama. Vatreni su prošli skupinu s tri pobjede, izbacili Dansku, Rusiju i Englesku, a zatim stigli do finala protiv Francuske. Hrvatska je izgubila 4:2, ali osvojila srebro koje je u zemlji dočekano kao najveći sportski trenutak nakon samostalnosti.
Četiri godine kasnije Dalić je ponovio čudo. Hrvatska je na Svjetskom prvenstvu u Katru 2022. ponovno stigla među četiri najbolje reprezentacije svijeta. U osmini finala izbacila je Japan nakon penala, a zatim u četvrtfinalu Brazil, jednog od glavnih favorita turnira. Nakon poraza od Argentine u polufinalu, Hrvatska je pobijedila Maroko i osvojila broncu.
Između ta dva svjetska uspjeha Dalić je vodio Hrvatsku i na Europskom prvenstvu 2021., gdje je reprezentacija ispala u osmini finala nakon dramatične utakmice protiv Španjolske. Na Euru 2024. Hrvatska nije prošla skupinu, što je bio jedan od rijetkih velikih rezultatskih neuspjeha u njegovu mandatu. Ipak, ukupna slika ostala je golema: dva svjetska odličja i finale Lige nacija.
Posebno mjesto u Dalićevoj eri zauzima Liga nacija 2023. Hrvatska je tada ponovno pokazala da više nije samo opasna turnirska reprezentacija, nego momčad koja može igrati finala protiv najjačih. Vatreni su stigli do završnice i finala protiv Španjolske, gdje su nakon penala ostali bez trofeja, ali osvojili još jedno srebro. Time je Dalić došao do treće medalje na klupi Hrvatske.
To je podatak koji ga svrstava među najuspješnije reprezentacijske trenere modernog nogometa. U istom razdoblju takav kontinuitet imali su samo najveći: Didier Deschamps s Francuskom, Lionel Scaloni s Argentinom, Vicente del Bosque sa Španjolskom i Joachim Löw s Njemačkom. Dalić nema naslov svjetskog ili europskog prvaka, ali ima tri velika postolja s reprezentacijom zemlje koja ima manje od četiri milijuna stanovnika.
Upravo zato njegov uspjeh ima posebnu težinu. Francuska, Argentina, Španjolska i Njemačka imaju ogromnu bazu igrača, snažne lige, veće resurse i stalnu proizvodnju vrhunskih nogometaša. Hrvatska nema takvu širinu, ali je pod Dalićem godinama bila ravnopravna najvećima. Engleska je to osjetila 2018., Brazil 2022., a mnoge reprezentacije znale su da je Hrvatska protivnik kojeg nitko ne želi u nokaut fazi.
Dalić je ukupno vodio Hrvatsku u 111 utakmica. U njegovu mandatu reprezentacija je ostvarila 57 pobjeda, 26 remija i 28 poraza. Brojke su važne, ali ne govore sve. Još važnije je ono što je Hrvatska postala pod njim: momčad koja se ne raspada pod pritiskom, koja zna igrati produžetke, koja zna preživjeti teške trenutke i koja je razvila mentalitet velikih reprezentacija.
Njegova najveća snaga nije bila samo taktika. Dalić je uspio držati svlačionicu zajedno kroz smjenu generacija, kroz odlazak velikih igrača, kroz pritiske javnosti i kroz turnire na kojima je Hrvatska često bila podcijenjena. Izgradio je odnos s igračima, a posebno s liderima poput Luke Modrića, Ivana Perišića, Domagoja Vide, Marcela Brozovića, Matea Kovačića, Andreja Kramarića i nove generacije koju su predvodili Joško Gvardiol i drugi.
Njegov mandat ostat će zapamćen i po nekoliko kultnih utakmica. Pobjeda protiv Argentine 3:0 u skupini Svjetskog prvenstva 2018., polufinale protiv Engleske u Moskvi, penal-drama protiv Danske, četvrtfinale protiv Brazila u Katru, bronca protiv Maroka i finale Lige nacija protiv Španjolske samo su dio Dalićeve ostavštine. To nisu bile samo utakmice. To su bili trenuci u kojima je Hrvatska ponovno živjela nogomet kao nacionalni ponos.
Odlazak Dalića odjeknuo je i izvan Hrvatske. Vijest su prenijeli brojni strani mediji, od britanskih do španjolskih i svjetskih agencija. Posebno se isticalo kako odlazi trener koji je Hrvatsku odveo do finala Svjetskog prvenstva 2018., trećeg mjesta 2022. i finala Lige nacija 2023. Britanski mediji posebno su podsjetili na polufinale u Moskvi, utakmicu u kojoj je Hrvatska izbacila Englesku i srušila njezin san o finalu.
Strani mediji Dalićev odlazak opisuju kao kraj jedne velike ere. U Španjolskoj se piše o završetku zlatne generacije hrvatskog nogometa, dok britanski mediji naglašavaju da odlazi izbornik koji je gotovo desetljeće bio simbol hrvatske tvrdoglavosti, kvalitete i rezultatskog kontinuiteta. Reuters ga je nazvao najuspješnijim hrvatskim izbornikom, a Guardian je njegov odlazak uvrstio među glavne vijesti dana sa Svjetskog prvenstva.
I domaće reakcije bile su snažne. HNS mu se zahvalio na poniznosti, predanosti, zajedništvu i rezultatima. Kustić je poručio da Dalić ostaje zlatnim slovima upisan u povijest hrvatskog nogometa. Navijači su se opraštali od izbornika koji je Hrvatskoj donio najviše radosti nakon 1998., a mnogi su isticali da će se tek s odmakom vidjeti koliko je teško ponoviti ono što je on napravio.
Dalićev oproštaj bio je emotivan, ali miran, u njegovu stilu. Odlazi ispunjena srca i ponosan na sve što je ostvario s Hrvatskom. Nije otišao nakon skandala, raspada ili sukoba, nego nakon završetka ciklusa. Njegov ugovor je istekao, Hrvatska je ispala sa Svjetskog prvenstva, a on je procijenio da je vrijeme za kraj.
Naravno, Dalićev mandat nije bio bez kritika. Zamjeralo mu se ponekad prekasno uvođenje zamjena, preveliko oslanjanje na provjerene igrače, slabiji rezultati na europskim prvenstvima i konzervativniji stil igre. Ali kada se sve zbroji, te kritike ostaju manje od rezultata. A rezultati su neumoljivi: srebro na SP-u, bronca na SP-u, srebro u Ligi nacija i gotovo devet godina stabilnosti.
Najveće pitanje sada je tko može naslijediti takvu ostavštinu. Dalićev nasljednik neće preuzeti samo reprezentaciju. Preuzet će teret usporedbe s najuspješnijim izbornikom u povijesti Hrvatske. To je nezahvalan posao jer je ljestvica podignuta gotovo nerealno visoko.
Zlatko Dalić Hrvatsku je preuzeo u trenutku sumnje, a napustio je kao čovjek koji je obilježio najuspješnije razdoblje Vatrenih. Došao je tiho, bez velike pompe, a otišao kao izbornik koji je vodio Hrvatsku u finalu Svjetskog prvenstva, osvojio dvije svjetske medalje i potvrdio da mala zemlja može stajati uz bok najvećima.
Zato njegov odlazak nije samo sportska vijest. To je kraj jedne generacije, kraj jedne ere i oproštaj od čovjeka koji je hrvatski nogomet učinio većim nego što je ikada bio.


