Zadnja press konferencija UHDDR-a Rijeka imala je naslov „Bleiburg – Jazovka –Kostrenska Bezdanka – Huda Jama; dugo prešućivana mjesta partizanskog zločina“. Bio je ovo nastavak razobličavanja detalja komunističkih zločina počinjenih nakon svršetka II. svjetskog rata. Predsjednik UHDDR-a Rijeka Mile Biondić dragovoljac je Domovinskog rata koji je najveći dio braniteljskog staža proveo na ličkoj bojišnici, uBilaju.
-Kod bivše osnovne škole (danas zgradaopćine Kostrena) vršio se sabir. Tu su kamionima tijekom dana dovozili unesrećenike (i muškarce i žene), smještali ih u prazne učione. Naoružani osloboditelji zarobljenike bi čuvali do sumraka, a onda ih vezane u žicu i pod okriljem noći odvodili uskim putem koji sukostrenjani koristili kao prolaz do mora doBezdanke. Nad Bezdankom su ih čekali dobro izvježbani krvnici – koljači koji su zarobljenike mučili i tako masakrirane, polužive bacali u jamu. Zatim bi po poluživim žrtvama bacali živo vapno kako bi spriječili neugodan miris koji se ipak širio našom Kostrenom. Danas mnogi živući kostrenjani o tom tragičnom događaju ne žele govoriti kao da se to dogodilo negdje drugdje, a ne na njihovom kućnom pragu. Oni hrabriji znaju reći da se taj masakr provodio noćima i noćima, a neki spominju brojku od preko 1500 žrtava. Ovo mjesto kao mnoga druga znana i neznana mjesta zločina osloboditelja ne smiju se zaboraviti. Kao i druga, i ovo mjesto suludog pokolja vlastitoga nardoa mora biti mjesto gdje će se osuditi krvavi komunistički pir, a ne samo mjesto gdje ćemo žaliti za žrtvama i moliti. Ova generacija Hrvata želi otvoriti put pomirbe, put u noviju budućnost, naravno prihvatiti istinu jer samo istina oslobađa. Svojevremeno je velika srpska mašinerija na Jasenovcu doktorirala sa preko 700 000 žrtava. Među imenima tih žrtava našao sam, a i danas postoji na američkom popisu moja baka Margita rođena 1900. godine u Senju koja je umrla prirodnom smrću 1963. godine i nikad logor nije vidjela. Danas nakon napisane knjige od grupe autora i snimljenog filma o Jasenovcu imamo i onu drugu prešućenu istinu, naravno bez puno pisanih tragova da je isti logor funkcionirao sve do 1951. godine. Vrlo je važno da se otvorio proces i da pojedini priučeni povjesničari nemaju pravo na ekskluzivnosti da se polako, ali sigurno skida kolektivna krivnja sa hrvatskog naroda. Bez obzira na broj žrtava mi se želimo pokloniti svakoj žrtvi i osuditi svaki zločin. Isti izvori koji i danas osuđuju najveličanstvenije vojno – redarstvene akcije Bljesak i Oluju kao i cijeli projekt stvaranja današnje države Hrvatske nažalost među našem narodu imaju svoje zagovornike poput istaknutih antifašista Fumića, Mesića i Josipovića. Bivše predsjednike Mesića i Josipovića hrvatski dragovoljci su osudili kao osobe koje su veličale zvijezdu pod kojom je izvršen zločin. Nizom svojih nastupa kako na domaćoj tako i na svjetskoj sceni napravili su toliko zla vlastitom narodu da se iz svega toga ništa ne može zaključiti osim nego da su bili u službi velikosrpske politike i Beograda.
Dok se na jednoj strani žrtve minoriziraju, na drugoj se multipliciraju tako da se nitko od živućih antifašista nije sjetio osuditi prestrašnizločin nakon prezentacije knjige o Hudoj Jami – Barbarin rov gdje smo samo na jednoj slici imali prilike vidjeti na desetke i desetke nanizanih djevojačkih pletenica koje su među ostalim žrtvama bile zazidane u Barbara rovu. Druga strašna slika svakako je scena zgrčenih ljudskih kostura iz istog rova. Strašno je i zamisliti u kakvim su mukama ti ljudi umirali bez suda, moguće obrane i dokazane krivice. Naravno, kao i za ovu Bezdanku tako i za preko 950 pronađenih masovnih grobnica sigurni smo da je znao vrhovni zapovjednik zračne pomorske i kopnene vojske J. B. Tito. Sva ta stratišta Hrvata ne smiju se zaboraviti i o njima moraju biti upoznati i mladi ljudi. Ta mladost mora osuditi svu neljudskost toga vremena kao i suludu politiku stvaranja tog krvavog projekta: Jugoslavije. Za sve to odgovoran je prvi čovjek komunističkog aparata J. B.Tito.Današnji progresivni svijet osudio je sve totalitarne režime (fašizam, nacizam i komunizam) kao i vođe tih režima. Držimo da će i naša službena politika smoći snage i osuditi taj zločin i Tita-stpji u priopćenju UHDDR-a Rijeka koji će komemoraciju za sve nedužne žrtve II. svjetskog rata i poraća organizirati 27. srpnja, na dan lažnog ustanka u NOB-u. Na dan kada su pomiješana zvijezda i kokarda poveli tzv. ustanak u Srbu ubijanjem civila hrvatske nacionalnosti, čineći pri tom nezamislive zločine, a sve u cilju prvog organiziranog etničkog čišćenja na tlu bivše države.
L. O.
