
Koliko sam puta pokušao dokučiti, definirati i utvrditi razlog zašto ljudi postaju političari ?!
I koliko god puta došao do nekakvog zaključka, opet si ne priznajem da je to jedini, i ispravan razlog, te olako odustajem od svoje definicije i nastavljam sa potragom za nekom drugom, koja bi imala moralno opravdanje, u najmanju ruku.
Iako je politika jedno od najtežih umijeća, jer o njoj i političarima umnogome zavisi sreća i sudbina cijelog naroda, uspješnost zajednice, nedvojbeno bi trebalo biti da su političari sposobni, savjesni , pošteni, karakterni, da im je moral, etika, a osobito istina primarni cilj njihovog rada i djelovanja.
No, da li sve navedene karakteristike krase hrvatske političare, poglavito ove naše, domaće, lokal patriote, koji su do sada sudjelovali u obnašanju vlasti ili trenutačno sudjeluju.
Mislim, oprostite ako griješim, da su 90 posto njih čista suprotnost poželjnog političara. Rad političara i njihovo političko angažiranje većinom nije na korist zajednice, već im je politika sredstvo za ostvarenje bajkovitih snova, dobrog i lagodnog života, gdje krađa, varanje, otimanje, laganje te služenje i robovanje kapitalu jednostavno idu zajedno. Politika je u Hrvatskoj pa i našoj bajnoj Lici sredstvo, kojim se putem manipulacije, demagogije, prevare i laži ostvaruju osobni interesi, a osobito oni financijske prirode.
Mislim da moralne norme ne postoje, osobni interesi i korist, žeđ za sve većim posjedovanjem, uz bezobzirnost prema drugima je primarni cilj i smisao većine aktualnih političara koji će kao takvi teško imati udjela da pripaze da netko u njihovom okruženju ne bude „gladan i žedan“.
Stvarajući listu političara iz naše županije koji po nekim političkim pokazateljima čine vrhušku, nedvojbeno je da, iako se trenutačno povukao u zatišje, Darko Milinović je i dalje „fighter “ koji će na tom tronu u Lici još jako dugo stajati, bez razlike na sve ono što su mu učinili njegovi prijatelji „po politici i stranci“. Kako je politika „najstariji zanat“ na svijetu, koji je usput, gle li čuda, i dobro plaćen, varaju se mnogi da Milinovićevi „izdajnici“ neće platiti svoju neutaživu žeđ za pohlepom i probitkom na veće, snažnije i moćnije političko ustoličenje. U stvari, nije bitan Milinović, bitni su političari, kod kojih se laž trajno udomila u političkom životu, postala trajna navika i način na koji razmišljaju i djeluju. Mnogi od nas, pa i sami političari, toliko su nevjerovatno zakržljali, da još ni sada ne znaju tko uz Milinovića drži Županiju na dlanu. Prelistajte si pamet, složite si politički mozaik, i tek onda, možda, otkrijete osobu „ iz sjene“, moćnu, inteligentnu, i što je najbitnije sposobnu da djeluje i stvara u svim uvijetima ?!
Gledajući općenito, političari su po meni, onaj soj ljudi za koje se može reći da su pretežno osrednje inteligencije i poštenja a nadprosječne pohlepe za vlašću. Političarima uglavnom postaju ljudi čije su intelektualne, moralne i druge snage nedovoljne da se samostalno probijaju kroz život i nađu svoje mjesto u društvu i mnogi od njih završavaju tamo jer su frustrirani svojom netalentiranošću i nemogućnošću da samostalno uspiju u bilo čemu, pa im političke stranke i pozicije postaju znamen nekakvog uspjeha i vrijednosti.
S politikom političari postaju faktor od značenja, a kad se domognu (nezasluženih) pozicija i visokih plaća koje one nose, onda im nitko nije ravan, onda oni znaju sve o svemu. Užive se u svoj zamišljeni status centra svijeta da nastoje i činjenice preokretati i prilagođavati sebi, što mi samo po sebi govori da ih možemo opisati kao poluinteligentne konformiste, a prva asocijacija na riječ političar bila bi – , dobra kola i tamne naočale.
A crkva i političari ? Od vjerskih i moralnih institucija uglavnom teško je čuti riječi. One samim tim prihvaćaju laž, jer ako šute, znači da se slažu. Pa i popovi su od krvi i mesa, kradu, lažu i prostituiraju se, tako da nije ni čudno što itekako često političari i popovi idu „ ruku pod ruku“. Moram se i nasmijati, jer kad se sjetim naših političara u načičkanim, isključivo prvim redovima ispred oltara, a ne tako davno nisu se znali ni prekrižiti, dođe mi da vrisnem ili se išamaram na sred ulice. Ako tome dodam da su neki od naših političara i po 20 – 30 godina u braku pa su se tek nedavno vjenčali u crkvi, onda poltronstvu zaista nema kraja.
Ja ću ipak ostati pri svom mišljenju i za kraj tek dopisati da su sudbine političara uvijek onakve kako su oni postupili prema “slabijima” dok su se dokopavali vlasti.
Dražen Prša
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]


