Srpanj je mjesec kada rajčice ulaze u najintenzivniju fazu dozrijevanja, ali upravo tada mnogi vrtlari primijete da plodovi pucaju, trunu ili ostaju sitni. Iako se na prvi pogled čini da je riječ o bolesti, uzrok je vrlo često način zalijevanja.
Najveća pogreška je neredovito zalijevanje. Kada se zemlja danima potpuno osuši, a zatim biljka odjednom dobije veliku količinu vode, plod vrlo brzo upija vlagu. Kora tada ne uspijeva pratiti nagli rast unutrašnjosti rajčice i dolazi do pucanja.
Takve rajčice nisu nužno opasne za jelo, ali pukotine predstavljaju idealno mjesto za razvoj gljivica i bakterija. Upravo zato plodovi nakon pucanja često počinju trunuti.
Možda će vas zanimati
Tijekom toplinskog vala rajčicama je mnogo važnija redovitost nego velika količina vode. Bolje ih je zalijevati dublje i ravnomjerno svaka dva do tri dana nego svaki dan pomalo.
Najbolje vrijeme za zalijevanje je rano ujutro. Tada biljka tijekom dana ima dovoljno vlage, a voda ne isparava tako brzo kao u podnevnim satima.
Mnogi tijekom vrućina zalijevaju rajčice po listovima kako bi ih rashladili. To je još jedna česta pogreška. Vlažni listovi, osobito navečer, povećavaju mogućnost razvoja plamenjače i drugih gljivičnih bolesti.
Vodu treba usmjeriti izravno uz korijen. Tako će najveći dio vlage završiti tamo gdje je biljci najpotrebnija, a rizik od bolesti bit će manji.
Problem može biti i nedostatak kalcija. Ako na donjem dijelu ploda nastane tamna, udubljena mrlja koja postupno trune, najvjerojatnije je riječ o vršnoj truleži. Ona nije zarazna bolest, nego fiziološki poremećaj koji je često povezan s nepravilnim zalijevanjem i otežanim usvajanjem kalcija.
Velike temperaturne razlike između dana i noći također mogu pridonijeti pucanju plodova. Iako na vrijeme ne možemo utjecati, pravilnim zalijevanjem možemo znatno smanjiti posljedice.
Važnu ulogu ima i malčiranje. Sloj slame, sijena ili pokošene trave oko biljke zadržava vlagu u tlu, sprječava pregrijavanje korijena i smanjuje potrebu za čestim zalijevanjem.
Još tema koje vrijedi pročitati
Rajčice treba redovito brati čim dozru. Ako prezreli plodovi ostanu na biljci tijekom velikih vrućina, puno su skloniji pucanju.
Dobro je i uklanjati donje listove koji dodiruju tlo jer se tako poboljšava cirkulacija zraka i smanjuje mogućnost razvoja bolesti.
Iskusni vrtlari ističu da su zdravo tlo, ravnomjerna vlaga i malo strpljenja ključ uspješnog uzgoja. Rajčica ne voli velike oscilacije – ni u temperaturi, ni u količini vode.
Ako se pridržavate nekoliko osnovnih pravila, većina plodova ostat će čvrsta, sočna i zdrava, a pucanje i truljenje bit će svedeni na najmanju moguću mjeru.
