Mlađim generacijama ostaje pomalo dvojbeno treba li slaviti Dan žena, 8. ožujka, ili ne. Prvi Dan žena je obilježen 28. veljače 1909. u SAD-u deklaracijom koju je tada donijela Socijalistička partija Amerike. Između ostalih važnih povijesnih događaja, njime se obilježava i požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada su poginule 123 žene i djevojčice. Uskoro su se žene našle na ulicama prosvjedujući zbog loših uvjeta rada, bolje plaće, prava glasa…
Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Mnoge žene bile su tada zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale svoj prvi sindikat dva mjeseca kasnije.
Protesti 8. ožujka događali su se i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila ‘Međunarodni dan žena’ na prijedlog slavne njemačke socijalistkinje Clare Zetkin. Sljedeće godine Međunarodni dan žena obilježilo je preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Uoči prvog svjetskog rata žene širom Europe su 8. ožujka 1913. održale demonstracije za mir. Tako je bilo nekad.
Žene su po prirodi strpljivije i tolerantnije od muškaraca. Nikada nisu izazivale sukobe i ratove, iako su se ponekad zbog njih vodili ratovi. Htjeli to muškarci priznati ili ne, žene doista „nose tri kuta svakog doma“. One su supruge, majke, domaćice i radnice. Često i danas plaćene manje od muškaraca.
Slavljenje 8. ožujka rado su prihvatili svi komunistički diktatori. Njima je to bio licemjerni razlog da bi „urbi et orbi“ pokazali kako im je stalo do ženskih prava. U praksi je to bilo pomalo drukčije. Često su se u prošlosti takve proslave svodile na ručkove ili večere u organizaciji tadašnjih sindikata, kada se pri tome muški svijet počesto lakomo napio. Najiskrenije su 8. ožujka uvijek slavila djeca.
Ako bi vremenske prilike to dopuštale klinci su majkama brali i darivali tek propupale grančice vrbe ili topole (cice-mace), cvjetove visibaba, jaglaca ili prvih divljih ljubičica. Ukoliko ih je bilo po šumarcima. Pragmatični očevi suprugama su, baš kao i danas, kupovali neki koristan komad posuđa ili manji kućanski aparat. Neka se nađe.
Drage naše dame, sretan vam 8. ožujka, Međunarodni dan žena!!!
L. O.
