Odluka FIFA-e da američkom napadaču Folarinu Balogunu odgodi suspenziju nakon crvenog kartona izazvala je jednu od najvećih kontroverzi aktualnog Svjetskog prvenstva. Igrač SAD-a isključen je u utakmici protiv Bosne i Hercegovine, ali će ipak moći nastupiti protiv Belgije u osmini finala, iako je uobičajeno da izravni crveni karton donosi najmanje jednu utakmicu kazne.
Balogun je crveni karton dobio nakon intervencije VAR-a, zbog oštrog starta na Tariku Muharemoviću. Sudac je procijenio da je riječ o opasnom prekršaju i pokazao mu izravno isključenje. U tom trenutku činilo se da će SAD u sljedeću utakmicu morati bez jednog od svojih najvažnijih napadača.
No nekoliko dana kasnije stigao je preokret. Disciplinska komisija FIFA-e odlučila je da se Balogunova suspenzija od jedne utakmice odgađa na probni rok od godinu dana. Drugim riječima, američki reprezentativac ne mora odmah odraditi kaznu i može igrati protiv Belgije.
Možda će vas zanimati
Takva odluka sama po sebi bila bi dovoljna za raspravu, ali cijeli slučaj eksplodirao je zbog navoda da je u pozadini postojao snažan politički pritisak iz Bijele kuće. Prema američkim medijima, kampanja za poništenje suspenzije počela je gotovo odmah nakon utakmice, a u nju su se uključili visoki dužnosnici Trumpove administracije.
Ključnu ulogu navodno je imao Andrew Giuliani, izvršni direktor radne skupine Bijele kuće za Svjetsko prvenstvo. On je odmah nakon Balogunova isključenja upozorio Donalda Trumpa na situaciju, a ubrzo su se u cijelu priču uključili i drugi ljudi bliski Bijeloj kući te predstavnici američkog nogometnog saveza.
Najveću pažnju izazvao je podatak da je Trump osobno nazvao predsjednika FIFA-e Giannija Infantina. Prema dostupnim informacijama, Trump se raspitivao o pravilima i razlozima suspenzije, dok je Infantino saslušao razgovor, ali navodno nije davao nikakva obećanja.
FIFA je kasnije tvrdila da je odluku donijela neovisna disciplinska komisija. Ipak, taj argument nije smirio kritičare jer je tajming odluke, u kombinaciji s političkim pritiskom i javnom Trumpovom zahvalom FIFA-i, ostavio dojam da je riječ o presedanu koji ozbiljno narušava vjerodostojnost natjecanja.
Belgija je posebno bijesna. Njihov savez razmatra daljnje korake jer smatra da su ugrožena osnovna načela poštenog natjecanja. Belgijci će protiv SAD-a igrati utakmicu u kojoj pobjednik ide dalje, a sada će se morati suočiti i s igračem koji je, prema uobičajenim pravilima, trebao biti suspendiran.
Reagirali su i europski nogometni krugovi. Dio dužnosnika smatra da je FIFA ovom odlukom otvorila opasan prostor za politički utjecaj na sportske odluke. Jedan od visokih ljudi iz nogometnog svijeta navodno je slučaj opisao kao potpunu sramotu.
Posebno je problematično to što FIFA nije ponudila uvjerljivo javno objašnjenje. U službenom dopisu pozvala se na disciplinski pravilnik i mogućnost odgode kazne, ali nije jasno objasnila zašto je baš ovaj slučaj zaslužio takav tretman. To je otvorilo pitanje bi li ista odluka bila donesena da je riječ o manjoj reprezentaciji bez političke težine domaćina turnira.
Slučaj Balogun odmah je uspoređen s Cristianom Ronaldom, kojem je FIFA ranije također djelomično ublažila kaznu nakon crvenog kartona u kvalifikacijama. No razlika je velika. Ronaldo je ipak odradio jednu utakmicu suspenzije, dok je drugi dio kazne postao uvjetan. Balogun, s druge strane, neće propustiti nijednu utakmicu.
Druga važna razlika je u tome što se Ronaldov crveni karton dogodio u kvalifikacijama, a Balogunov na samom Svjetskom prvenstvu. To cijeli slučaj čini osjetljivijim jer odluka izravno utječe na nokaut-fazu turnira i na protivnika koji nema nikakve veze s prvotnom utakmicom.
U nogometnoj povijesti ipak postoji jedan legendaran slučaj koji podsjeća na ovaj. Riječ je o Garrinchi na Svjetskom prvenstvu 1962. godine. Brazilski genijalac dobio je crveni karton u polufinalu protiv Čilea, ali je ipak zaigrao u finalu protiv Čehoslovačke, u kojem je Brazil osvojio naslov.
Ta priča i danas je obavijena mitovima. Spominjale su se predsjedničke intervencije, pritisci, nestali svjedok, pa čak i navodno mito. Službeno je Garrincha prošao samo s opomenom, ali nikada nije do kraja razjašnjeno kako se točno dogodilo da igrač isključen u polufinalu ipak nastupi u finalu.
Upravo zato se sada ističe da nogomet ovakav slučaj nije vidio desetljećima. Balogun nije Garrincha, a SAD nije Brazil iz 1962., ali paralela je jasna: igrač isključen u nokaut-fazi dobio je priliku igrati sljedeću utakmicu nakon odluke koja izaziva ozbiljne sumnje.
Dodatni problem za FIFA-u je odnos Trumpa i Infantina. Njih dvojica već dulje vrijeme imaju vrlo blizak odnos, a Infantino je često bio kritiziran zbog pretjerane bliskosti s političkim moćnicima. Sada se ta kritika ponovno vratila u prvi plan jer je odluka donesena baš nakon direktnog uključivanja američkog predsjednika.
Za SAD je odluka golemi sportski dobitak. Balogun je jedan od najvažnijih igrača momčadi i njegov nastup protiv Belgije može značajno promijeniti odnos snaga. Za Belgiju je to razlog za ogorčenje, a za ostatak svijeta pitanje povjerenja u FIFA-in disciplinski sustav.
Cijeli slučaj nadilazi jednu utakmicu i jednog igrača. Ako politički pritisak može utjecati na disciplinske odluke usred Svjetskog prvenstva, tada se otvara pitanje jednakih pravila za sve reprezentacije. Upravo je to razlog zbog kojeg se ova odluka ne doživljava samo kao sporna, nego kao potencijalno opasan presedan.
FIFA sada pokušava zatvoriti priču tvrdnjom da je sve napravljeno prema pravilima. No problem nije samo u tome postoji li pravna mogućnost odgode kazne. Problem je u dojmu da je ta mogućnost iskorištena tek nakon što su se uključili ljudi s najveće političke razine.
Balogun će, ako ne bude novog preokreta, biti na raspolaganju SAD-u protiv Belgije. No čak i ako Amerikanci prođu dalje, ova priča neće nestati. Naprotiv, svaki njegov dodir lopte, svaki duel i svaki eventualni gol protiv Belgije bit će gledani kroz prizmu odluke koja je već sada obilježila turnir.
Svjetsko prvenstvo trebalo bi se odlučivati na travnjaku. Balogunov slučaj zato je postao puno više od disciplinske odluke. Postao je test FIFA-ine neovisnosti, političke neutralnosti i vjerodostojnosti natjecanja koje bi trebalo imati ista pravila za sve.
