Prema pisanju The New York Timesa, Sjedinjene Države i Izrael tijekom rata s Iranom razmatrali su iznenađujući plan promjene režima u Teheranu, a jedna od osoba koju su navodno vidjeli kao moguću prijelaznu figuru bio je bivši iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad.
Kako prenosi N1, američki dužnosnici upoznati s planom tvrde da je izraelski napad na Ahmadinedžadov dom u Teheranu bio zamišljen kao dio operacije njegova oslobađanja iz kućnog pritvora. Plan je, prema tim navodima, trebao otvoriti prostor za stvaranje nove političke vlasti u Iranu nakon udara na vrh tamošnjeg režima.
Ahmadinedžad je pritom bio krajnje neobičan izbor. Riječ je o bivšem predsjedniku Irana koji je od 2005. do 2013. bio poznat po tvrdolinijaškoj politici, snažnoj potpori iranskom nuklearnom programu, žestokoj antiameričkoj i antiizraelskoj retorici te spornim izjavama zbog kojih je godinama bio jedno od najprepoznatljivijih lica iranskog režima.
No posljednjih godina Ahmadinedžad je sve češće dolazio u sukob s vlastima u Teheranu. Kritizirao je korupciju i loše upravljanje, a iransko Vijeće čuvara više mu je puta blokiralo pokušaje povratka na predsjedničke izbore. Upravo se zbog tog sukoba s režimom, prema navodima američkih dužnosnika, pojavio kao osoba koju su neki u Washingtonu i Izraelu smatrali korisnom u mogućem prijelaznom razdoblju.
Plan se, međutim, brzo počeo raspadati. Ahmadinedžad je navodno ozlijeđen prvog dana rata u izraelskom napadu na njegov dom, nakon čega je izgubio povjerenje u cijelu operaciju. Od tada se, prema dostupnim informacijama, nije pojavljivao u javnosti, a njegovo zdravstveno stanje i mjesto boravka nisu poznati.
Bijela kuća nije potvrdila postojanje plana za dovođenje Ahmadinedžada na vlast. Glasnogovornica Anna Kelly poručila je da su ciljevi američke operacije bili uništavanje iranskih balističkih projektila, proizvodnih pogona, slabljenje mornarice i iranskih saveznika, dok je Mossad odbio komentirati navode.
Prema NYT-u, cijeli slučaj otvara pitanje koliko su Washington i Tel Aviv u rat ušli s realnim procjenama o mogućnosti brze promjene vlasti u Iranu. Izraelski plan navodno je predviđao višefazni pritisak na režim, uključujući udare na vrh vlasti, propagandne kampanje i poticanje unutarnje destabilizacije, ali se većina očekivanja nije ostvarila. Iranski režim preživio je početni udar, a plan o “alternativnoj vladi” ostao je bez stvarnog političkog ishoda.
