Novi Zakon o prostornom uređenju koji predlaže Ministarstvo prostornoga uređenja unosi ozbiljne promjene na hrvatskoj obali, posebno za kampove i turističke sadržaje u blizini mora. Prema prijedlogu, u pojasu od 100 metara od obale, izvan granica naselja, više neće biti dopušteno postavljanje mobilnih kućica niti drugih zatvorenih smještajnih jedinica. U tom prostoru bit će mogući samo otvoreni i privremeni sadržaji poput plaža, šetnica, sunčališta i javnih rekreacijskih zona. Za kampove unutar naselja taj pojas smanjuje se na 25 metara.
Cilj propisa je zaustaviti trajnu urbanizaciju obalnog pojasa i spriječiti pretvaranje privremenih turističkih struktura u trajne objekte. Novi zakon precizno određuje da ukupna izgrađenost u kampovima ne smije prelaziti 30 posto površine zemljišta, pri čemu se u izračun uključuju i objekti koji nisu trajno vezani za tlo, dok najmanje 40 posto površine mora ostati zeleno.
Turistički sektor najavljuje nezadovoljstvo i upozorava da bi ovakva ograničenja mogla ozbiljno narušiti konkurentnost hrvatskih kampova, osobito u usporedbi s mediteranskim konkurencijama. Predstavnici kampova traže da se mobilne kućice i dalje tretiraju kao “oprema”, a ne kao građevine, te da im se omogući ograničena infrastruktura u zaštićenom pojasu, poput sanitarija ili recepcijskih punktova.
Struka je podijeljena. Dio urbanista podržava strože mjere zaštite obale, smatrajući da je prekomjerna gradnja postala prijetnja javnom prostoru, dok drugi upozoravaju da zakon mora jasnije razlikovati privremene i trajne objekte kako bi se izbjegla pravna nesigurnost. Lokalne zajednice ističu da nagle zabrane bez prijelaznog razdoblja mogu izazvati pad turističkih prihoda i otvoriti pitanje opstanka brojnih kampova.
Rasprava o zakonu tek slijedi, no već je sada jasno da će urediti jedno od najosjetljivijih pitanja na Jadranu: što smije, a što ne smije stajati tik uz more.
L.O.
