Lijekovi koji se koriste za regulaciju apetita, šećera u krvi i tjelesne težine posljednjih su godina promijenili način na koji se liječi pretilost. Kod mnogih ljudi dovode do značajnog gubitka kilograma, ali iskustva nisu ista za sve. Dok neki korisnici brzo gube na težini i dobro podnose terapiju, drugi imaju slabiji učinak ili više nuspojava.
Znanstvenici sada sve više istražuju zašto isti lijek kod različitih ljudi može imati različite rezultate. Jedan od mogućih odgovora krije se u genetici.
Prema istraživanju koje su proveli znanstvenici povezani s genetskom bazom podataka 23andMe, određene genetske varijante mogle bi djelomično objasniti razlike u odgovoru na lijekove iz skupine GLP-1 agonista. Analiza je obuhvatila gotovo 28.000 pacijenata, a istraživači su utvrdili da se pojedine varijante gena povezuju s razlikama u gubitku težine i nuspojavama poput mučnine.
To, međutim, ne znači da genetika sama odlučuje hoće li lijek djelovati. Stručnjaci naglašavaju da je genetski utjecaj zasad skroman i da se na temelju tih podataka još ne može pouzdano odrediti koji je lijek najbolji za pojedinu osobu. Važnu ulogu i dalje imaju doza, vrsta lijeka, spol, početna tjelesna težina, prehrana, tjelesna aktivnost, zdravstveno stanje i duljina terapije.
Ovi lijekovi djeluju tako da oponašaju hormone koji sudjeluju u regulaciji apetita, probave i šećera u krvi. Kod mnogih ljudi smanjuju osjećaj gladi, usporavaju pražnjenje želuca i pomažu da osoba unese manje kalorija. No ako netko slabije reagira na taj mehanizam, rezultat može biti sporiji ili manji gubitak kilograma.
Zbog toga neki korisnici nakon nekoliko mjeseci terapije izgube velik postotak tjelesne mase, dok drugi imaju znatno skromniji rezultat. Dio ljudi terapiju prekida i zbog nuspojava, najčešće probavnih tegoba poput mučnine, povraćanja, zatvora ili proljeva. Analiza više od 410.000 objava na Redditu o ovim lijekovima pokazala je da su korisnici najčešće spominjali mučninu, umor, povraćanje, zatvor i proljev.
Ipak, znanstvenici upozoravaju da se iskustva s društvenih mreža ne mogu izjednačiti s kontroliranim kliničkim ispitivanjima. Takvi podaci mogu pomoći u prepoznavanju iskustava iz stvarnog života, ali ne dokazuju uzrok svake prijavljene tegobe.
Zanimljivo je da se u razvoju već nalaze i novi lijekovi koji ciljaju više hormonskih putova odjednom. Jedan eksperimentalni lijek, koji djeluje na tri različita receptora povezana s apetitom, metabolizmom i potrošnjom energije, u kliničkim je ispitivanjima pokazao vrlo snažan učinak na smanjenje tjelesne mase. Stručnjaci smatraju da bi takvi lijekovi u budućnosti mogli pomoći i osobama koje slabije reagiraju na postojeće terapije.
Glavni smjer razvoja sada ide prema personaliziranoj medicini. Ideja je da se u budućnosti terapija za pretilost ne bira samo prema kilogramima i indeksu tjelesne mase, nego prema širem profilu pacijenta: genetici, hormonima, apetitu, navikama, bolestima, nuspojavama i načinu na koji tijelo reagira na pojedini lijek.
Za sada, međutim, genetsko testiranje još nije standardni alat za odabir lijekova za mršavljenje. Istraživanja su važan korak prema boljem razumijevanju razlika među pacijentima, ali stručnjaci naglašavaju da se terapija i dalje mora voditi individualno, uz liječnički nadzor.
Najvažnija poruka za korisnike jest da slabiji rezultat ne znači nužno da osoba “ne radi dovoljno” ili da nema volje. Kod mršavljenja sudjeluju hormoni, mozak, metabolizam, navike, genetika i okolina. Upravo zato isti lijek ne mora kod svih djelovati jednako.
Lijekovi za mršavljenje ostaju važan iskorak u liječenju pretilosti, ali nova istraživanja pokazuju da ni oni nisu univerzalno rješenje. Budućnost liječenja vjerojatno će biti u preciznijem odabiru terapije za svaku osobu, umjesto u očekivanju da jedan lijek jednako dobro djeluje na sve.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]
