20. godina vjeronauka u hrvatskom obrazovnom sustavu

0

Ono što školskom vjeronauku daje njegovo posebno obilježje jest činjenica da je pozvan prodrijeti na područje kulture i imati veze  s ostalim ljudskim znanjima. Školski vjeronauk mora pokazati kršćansku poruku i događaj istom ozbiljnošću i dubinom kojima ostali predmeti predstavljaju svoja saznanja. No on se ne smješta uz njih kao sporedna stvar, već u potrebi interdisciplinarnog dijaloga. Taj dijalog mora se ponajprije uspostaviti na onoj razini na kojoj svaki predmet oblikuje osobnost učenika. Na taj se način prikazivanje kršćanskog evanđelja utjecati na način na koji se shvaća stvaranje svijeta i smisao povijesti , temelj etičkih vrijednosti, uloga religije u kulturi, sudbina čovjeka, odnos s prirodom. Školski vjeronauk putem toga interdisciplinarnog dijaloga utemeljuje, jača, razvija i upotpunjuje odgojno djelovanje škole.“ (Opći direktorij za katehezu br.73)

Ove godine navršava se 20 godina od uvođenja vjeronauka u hrvatski školski sustav. Koliko je meni poznato, još nije provedeno sustavno niti jedno istraživanje o tome. Možda će nedavno održani znanstveni simpozij o ovoj temi potaknuti upravo takvo jedno istraživanje?Zbornik radova izlazi tek na jesen i jedva čekam da ga pročitam.

Oglas

Nedavno mi je pod ruku došlo istraživanje o vjeronauku koje je prvi put provedeno u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Istraživanje je provedeno 2008. u 130 škola iz sedam županija. Sudjelovali su vjeroučitelji te 995 učenika trećeg i četvrtog razreda srednjih škola. Provedeno istraživanje vrlo je pozitivno za vjeronauk kojega podupire velika većina ispitanika. Tako je velika većina ispitanika njih 73 % na tvrdnju da vjeronauku  nije mjesto u školi odgovorila da se ne slaže s njom. Čak 82 % učenika izrazilo je neslaganje sa tvrdnjom da bi bilo najbolje kad vjeronauk ne bi ni postojao u školi. Za 58 % učenika vjeronauk je jedan od dražih predmeta. Iz ovih brojki može se zaključiti da su učenici vrlo dobro prihvatili vjeronauk, da imaju iznimno pozitivan odnos prema njemu i da on postiže svoju svrhu u školskom odgojno-obrazovnom sustavu. Prema rezultatima ovog istraživanja vjeronauk dovodi učenike bliže Crkvi , pa se tumači da je vjeronauk u školi upravo jedan od čimbenika povećanja udjela mlađih u populaciji vjernika. Postotak onih koji se upisuju na vjeronauk, kako u osnovnoj tako i u srednjoj školi, iznimno je visok. Motivacija učenika za sudjelovanje u nastavi različita je. Iako se spominje da je razlog velikog postotka onih koji se upisuju na vjeronauk uvjetovanost primanja sakramenata (  s čime se slaže 24 % učenika), a iznenađujuće je da se s tom tvrdnjom ne slaže 61% učenika. Čak se 79% slaže sa tvrdnjom da se na vjeronauk upisuju kako bi popravili prosjek ocjena, što upućuje na praksu blažeg ocjenjivanja, što bi trebalo dodatno istražiti. Velik postotak ispitanih vjeroučitelja (89%) slaže se da vjeronauk pridonosi stvaranju pozitivnog radnog ozračja u školi. Učenici su malo skeptičniji kad je stvaranje radnog ozračja u pitanju, pa ih 58% osjeća radno ozračje. Gotovo 80 % potpuno se slaže s tvrdnjom da je uvođenje vjeronauka u škole legitimno pravo Crkve da svoju vjeru naviješta svojim vjernicima.Taj je podatak očekivan i govori o postojanju određene napetosti između medijski posredovane stvarnosti i mišljenja građana. U anketi vjeroučitelji su sebi dali četvorke, a većina učenika ocijenila ih je peticom.

Vrijeme je vidjeti jesmo li ostvarili postavljene ciljeve?

 

M.Nj.