Katedrala Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću uzdignuta je na stupanj i dostojanstvo katedralne crkve 25. svibnja 2000. godine, osnutkom Gospićko-senjske biskupije. Prvotno kao župna crkva, današnja Katedrala izgrađena je između 1781. do 1783. godine u baroknom klasicizmu.
Tijekom Domovinskog rata crkva je bila meta, a 15. rujna 1991. je i zapaljena. Tom je prilikom izgorio i krov i kapa zvonika sa unutrašnjošću, a zvona su rastopljena, dok je unutrašnjost Katedrale bila oštećena paljevinom. Obnova počinje tijekom Domovinskog rata, pred Božić 1992. godine pokrivena je. Obnova dobrim dijelom završena do blagdana Sv. Marije Magdalene 1999. godine
15.rujna je majka Božja žalosna. Na svom večernjakovom blogu don Blog je tom prigodom prošle godine napisao: “ To je ujedno dan sjećanja na raketiranje i granatiranje naše katedrale, dan žalosti za Gospićane i sve Ličane – osim onih koji su se tada radovali “crkvenom požaru”, i širenju (metaforičkih) “medačkih džepova” po Gospiću i okolici… Jutros sam na svetoj misi za sve molio, posebno za one koji “nose križ cijeloga naroda” zato što su bili aktivniji dio obrane hrvatske slobode – što su glumci svjetske pravde okarakterizirali “udruženim zločinačkim pothvatom” i zbog čega bismo svi mi na kraju trebali ispasti “norci”! Međutim, mi uopće ne sumnjamo u pravedan ishod presude na Božjem tribunalu. A kako će se na kraju svih krajeva, kad se bude donosila vječna presuda ili “Konačno rješenje”, “provesti” vidljivi protagonisti i nevidljivi upravljači iz sjene “bezbožnog sudišta što nevolje stvara pod izlikom zakona” (v. Psalam 94,20) – to zna samo Gospodar povijesti. Neka nam svima bude milostiv!“
O istoj temi don Blog oglasio se i na svom postu 26.ožujka 2010.:
„Nažalost – koincidencija: upravo na blagdan Gospe žalosne – 15.rujna 2010. crkva je zapaljena, ali ne nemarom neke gospićke zaigrane djevojčice sa žigicama, nego granatama s obližnje prve crte bojišnice onih od kojih su posebno strahovale djevojčice, žene i sva djeca, onih bradatih… (ma bolje da o tome ne pišem…!). Budući da je crkva nadsvođena, mnogo je toga bilo u unutrašnjosti ostalo, ali je poslije stradalo jer se zbog “ratnih dejstava” nije moglo odmah na crkvu postaviti krov pa su kiša i snijeg gotovo pune četiri godine natapali zidove i unutrašnjost… Obnova je započela odmah poslije “Oluje” i još uvijek traje… Koncem 2007. započeli su radovi na sanaciji dotrajalog krovišta katedrale (koje je bilo dobilo samo “prvu pomoć”), a početkom 2008. obavljeno je sondiranje poda katedrale radi izgradnje kripte za pokop biskupa. Predviđeno je i preuređenje prezbiterija. Na pročelju crkve je zanimljiva spomen-ploča poginulima u bitki kraj Bilaja 1809. (R. Frangeš-Mihanović).“
Svaka katedrala jest „mater et caput omnium ecclesiarum – majka i glava svih crkvi“, a gospićka je u našoj biskupiji „majka i glava“. Zato na taj dan zahvalimo Bogu da u budućnosti očuva našu „majku i glavu“ svih crkvi u biskupiji od sličnih barbara.
NjaM
