U ovo korona-vrijeme cijela plejada zanimanja svoje poslove rade kao da se ništa posebnoga ne događa. Osim medicinske struke tu je policija, vatrogasci, vojska i mnoge druge službe. A trgovci?
Obišli smo tri velika trgovačka centra i jednu manju privatnu trgovinu u Gospiću. Rezimei vodećih ljudi tih dućana vrlo su simptomatični i slični. Što najviše frustrira naše trgovce? Jedna voditeljica super-marketa definirala nam je osnovne probleme.
-Naše prodavačice smo naučili da im bon-ton mora biti dio struke, svakodnevni način ophođenja s kupcima. A kupaca ima svakakvih. Neki neće pozdraviti jer imaju loš dan, ili nemaju tu naviku, ili su malo „tanki“ u bon-tonu. Bez pozdrava se nekako može, ali su trgovci često meta izljeva nečijih frustracija, bespotrebnih prigovora pa čak i uvreda. Jedva smo uspjeli u red dovesti ponašanje s krađama sjemenki jer su neki ljudi navikli ući u trgovinu, rukama zahvatiti bademe, orahe ili lješnjake i polako ih grickati dok obilaze police. Kao da su u kinu! Kada smo takve opominjali, dobivali smo uvrede tipa „pa nećete valjda propasti zbog šake badema“! Drugo što nas smeta jesu krađe dijela izloženih artikala. Iz pojedinih kutija ukrade se dio proizvoda. Ambalaža se uredno zatvori i vraća na mjesto, a ukradeno se trpa u džepove ili torbe. Onda neki kupac kupi taj oštećeni artikal i doma ustanovi da nešto nedostaje. Neki kupci vole otvoriti ambalažu izložene robe i jednostavno je odbaciti. Problema ima, ali nastojimo postupiti korektno, rekla nam je sredovječna prodavačica.
Drugu pitamo za krađe. To je pomalo „tvrđi teren“ i odmah nas upućuju na šeficu smjene. Ono što u razgovoru saznajemo zaista nikome ne služi na čast.
-Ma krade se sve što se može sakriti. Od konzervi do skupih pića i tehničke robe. Već znamo tko je za što „specijaliziran“. Naše prodavačice diskretno motre takve osobe. Obično se sasvim pogrešno misli da nas potkrada sirotinja. Oni najmanje kradu! Gospođe koje su stigle s malo skupljim autima i bolje odjevene, one kradu najviše. Ima tu i kleptomanije, ima perverznih uzbuđenja, ali i koristi od tih krađa. Osim što takve često pratimo po trgovini, ako su nešto ukrale diskretno im se obratimo nakon izlaska iz trgovine. Tražimo da vrate ukradeno ili ćemo pozvati policiju. Onda slušamo hrpe besmislica po kojim je „ugledna gospođa bila malo zamišljena pa uzela robe u vrijednosti nekoliko stotina kuna“. Sto ljudi sto ćudi, zaključuje naša sugovornica.
Apsolutni „prvak svijeta“ u besmislenim opravdavanjima bio je jedan također „ugledni“ Gospićanin uhvaćen u krađi koji inače vrlo često odlazi u kupovine. Kada su ga zatekli u krađi više komada suhomesnatih proizvoda, samo je začuđeno prozborio
-Ma ‘ko mi je to natovario???
L. O.
