Dok se medijski prostor i politička scena, predvođena komentarima poput onog Dalije Orešković, natječu tko će oštrije osuditi publiku na Thompsonovom koncertu, propušta se dublja analiza onoga što se zapravo događa. Površni promatrač vidjet će samo “ustašluk”, no svatko tko poznaje mentalitet hrvatskog čovjeka i zakonitosti psihologije mase, zna da je istina puno kompleksnija. Osuda fašizma nije upitna, ali zloupotreba te osude za etiketiranje cijelog naroda i gušenje domoljublja jest.
Stari zakon fizike kaže da svaka akcija ima jednaku i suprotnu reakciju. U društvenom kontekstu, što su jači pritisci, zabrane i etiketiranja koja dolaze s lijevog političkog spektra, to je jači otpor onog dijela naroda koji se osjeća prozvanim. Uzvici koji se čuju na koncertima često nisu izraz ideološke privrženosti propalim režimima, već prkosni odgovor na konstantne pokušaje cenzure.
Kada se domoljublje godinama pokušava kriminalizirati, a legitimni simboli Domovinskog rata stavljaju u isti koš s fašizmom, kod dijela publike, posebno mlađe, budi se inat. To je klasični efekt “zabranjenog voća”: što više nešto demonizirate i branite, to ono postaje privlačniji alat za bunt protiv establishmenta. Da nema te konstantne histerije i lova na vještice, takvi povici bi vjerojatno izgubili svoju “buntovnu” snagu i nestali.
Kome koristi “crna slika” Hrvatske?
Ne smijemo biti naivni i isključiti mogućnost da su ovakvi incidenti, barem dijelom, inscenirani ili poticani. Kome najviše odgovara slika dvorane koja skandira sporne parole? Sigurno ne Thompsonu, kojemu takvi incidenti otežavaju rad i nastupe.
Ovakve “slike” savršeno služe onima koji žele poslati depeše međunarodnoj javnosti porukom: “Gledajte, Hrvatska je i dalje problematična, fašizacija je u tijeku.” Cilj je jasan, stvoriti pritisak, isprovocirati osude od strane EU institucija i u konačnici dovesti do potpune zabrane čovjeka koji je sposoban okupiti mase. Takav scenarij odgovara isključivo onima kojima je jaka, nacionalno osviještena Hrvatska trn u oku.
Licemjerno je, pa i zlonamjerno, čitav jedan skup i stotine tisuća Thompsonovih pristaša suditi prema ispadima manjine (ili ubačenih provokatora). Zaboravlja se, ili se namjerno prešućuje, da je Thompson čovjek koji je na jednom mjestu, svom koncertu u Zagrebu, okupio više od 500 tisuća ljudi. Tada nije bilo incidenata, bilo je to slavlje zajedništva.
Svoditi stotine tisuća ljudi na “ustaše” zbog povika nekolicine nije samo statistička greška, to je politički projekt. Dokle god se kritičari budu bavili zabranama umjesto razumijevanjem, i dokle god se domoljublje bude tretiralo kao patologija, inat će raditi svoje, a podjele u društvu bit će sve dublje.
Možda je vrijeme da se zapitamo: bi li “sporni” povici utihnuli kada bi prestala medijska hajka koja ih, paradoksalno, hrani?
L.O.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]
