Bolesti mišićno-koštanog sustava, stanja vezana uz trudnoću i porođaj, ozljede, trovanja te sve učestaliji poremećaji povezani sa stresom i narušenim mentalnim zdravljem najčešći su razlozi zbog kojih hrvatski radnici otvaraju bolovanja. Podaci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pokazuju da je radno aktivno stanovništvo pod sve većim zdravstvenim pritiskom, a posebno zabrinjava porast dugotrajnih bolovanja.
U prvoj polovici ove godine broj osoba na bolovanju dužem od 42 dana porastao je za 10,7 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Prosječno je gotovo 40.000 ljudi dnevno bilo na bolovanju na teret HZZO-a, a troškovi za sustav dosežu oko 20 milijuna eura mjesečno. Među glavnim uzrocima dugotrajnih izostanaka su onkološke bolesti, problemi s mentalnim zdravljem te bolesti mišićno-koštanog sustava.
No, dok se tisuće radnika bore sa stvarnim zdravstvenim problemima, sustav istodobno opterećuju i zlouporabe bolovanja. Kontrole HZZO-a provedene ove godine pokazale su da je od gotovo pet tisuća kontroliranih osiguranika za njih 1517, odnosno oko 30 posto, utvrđeno da za bolovanje nemaju medicinsko opravdanje.
Kontrole pokrenute na zahtjev poslodavaca rezultirale su zatvaranjem 28 posto provjerenih bolovanja, dok su izvanredne i redovne kontrole liječničkih ordinacija dovele do prekida 26 posto bolovanja. Najučinkovitijima su se pokazala posebna povjerenstva za kontrolu, koja su nakon pregleda zaključila čak 40 posto kontroliranih slučajeva.
Analiza podataka pokazuje i značajne regionalne razlike. Najviše zatvorenih bolovanja zabilježeno je na području koje pokriva Regionalni ured HZZO-a u Zagrebu, s ispostavama u Bjelovaru, Čakovcu, Karlovcu, Koprivnici, Krapini, Sisku i Varaždinu, gdje je u svim vrstama nadzora ukupno zatvoreno 1497 bolovanja. Slijedi područje Splita sa 769 zatvorenih slučajeva te Osijeka sa 616. Najmanje neopravdanih bolovanja, njih 276, otkriveno je na području Regionalnog ureda u Rijeci, zajedno s ispostavama u Pazinu i Gospiću.
Kada liječnici odobre neutemeljeno bolovanje, mogu im biti izrečene sankcije, od opomena i novčanih kazni do zahtjeva za naknadom štete, a u najtežim slučajevima i raskida ugovora s HZZO-om.
Zbog financijskog tereta koji snose poslodavci, Hrvatska udruga poslodavaca zatražila je hitnu reformu sustava. Poslodavci upozoravaju da istodobno plaćaju doprinose od 16,5 posto, naknadu za prva 42 dana bolovanja te trošak zamjene radnika. HUP zato predlaže skraćivanje trajanja bolovanja na teret poslodavca s 42 na sedam dana, uvođenje dva do tri “dana čekanja” za kratke izostanke bez naknade te smanjenje minimalne naknade na 50 posto plaće.
Iz HUP-a ističu da je Hrvatska među zemljama Europske unije s najduljim razdobljem bolovanja na teret poslodavca, dok je u zemljama srednje i istočne Europe taj prosjek oko 15 dana.
Ipak, šira statistika otkriva zanimljiv paradoks. Prema podacima OECD-a, radnici u Hrvatskoj u prosjeku koriste manje dana bolovanja od europskog prosjeka. Hrvati su na bolovanju prosječno 2,4 tjedna godišnje, dok je europski prosjek 2,6 tjedana. Primjerice, radnici u Norveškoj s posla izostaju 5,9 tjedana, u Sloveniji 4,7, a u Njemačkoj 3,6 tjedana. Hrvatska je pritom iznad Poljske, gdje radnici prosječno koriste 1,7 tjedana bolovanja, i Italije, gdje je prosjek 0,9 tjedana.
Još tema koje vrijedi pročitati
Ti podaci sugeriraju da, unatoč problemima s neopravdanim izostancima, većina hrvatskih radnika pravo na bolovanje koristi odgovorno i unutar europskih okvira. Sustav se zato nalazi pred dvostrukim izazovom: zaštititi radnike sa stvarnim zdravstvenim problemima, čiji broj raste, a istodobno smanjiti zlouporabe i financijski teret koji poslodavci smatraju sve većim problemom za gospodarstvo.
