Nakon niza medijskih objava, otvorenih pisama i javnih optužbi o stanju u Hrvatskom ronilačkom savezu, za Lika online oglasio se Kamilo Čuljak, bivši dugogodišnji predsjednik HRS-a, koji odbacuje tvrdnje o nezakonitom trošenju novca, kolapsu Saveza i ugroženim nastupima hrvatskih reprezentativaca na međunarodnim natjecanjima.
Čuljak tvrdi da se javnosti posljednjih tjedana pokušava prikazati pojednostavljena slika prema kojoj se hrvatsko ronjenje nalazi pred gašenjem, a sportaši pred gubitkom sezone. Prema njegovu tumačenju, stvarna pozadina slučaja nije borba za sportaše, nego borba za upravljanje Hrvatskim ronilačkim savezom.
“Nastup sportaša natjecatelja u međurazdoblju do izbora ovlaštene osobe za zastupanje HRS-a ničim nije ugrožen. Postoji jasna procedura odabira reprezentacije, a stručna tijela i komisije zaduženi su za odabir, organizaciju i odlazak na međunarodna CMAS natjecanja. Sportaši koji su ostvarili norme i postigli rezultate mogu nastupiti i putem superlicence za nastup, kao što je to bilo i prethodne godine”, tvrdi Čuljak.
Možda će vas zanimati
Nastupi i priča o “spašavanju sezone”
Time izravno odgovara na tvrdnje dijela sportaša i klubova okupljenih oko inicijative Apnea S.O.S., koji su u javnosti upozoravali da bi hrvatski reprezentativci mogli ostati bez nastupa na svjetskim i europskim prvenstvima. U njihovu otvorenom pismu posebno je istaknuta uloga glavnog tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora Siniše Krajača, za kojeg tvrde da je prošle sezone omogućio nastupe hrvatskih sportaša na međunarodnim natjecanjima.
Upravo taj dio pisma sada dobiva dodatnu težinu jer se Krajačeva uloga u HOO-u nalazi pod povećalom javnosti u trenutku velikih potresa u hrvatskom sportskom sustavu. Zlatko Mateša podnio je ostavku na dužnost predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, a u medijima se pisalo i da se očekivala Krajačeva smjena ili ostavka, do čega tada nije došlo.
Čuljak zato smatra spornim što su sportaši u otvorenom pismu Krajača prikazali prvenstveno kao čovjeka koji je “spasio sezonu”, i to u trenutku kada se cijeli vrh HOO-a našao pod pritiskom.
“Nastup reprezentativaca ovisi prvenstveno o njihovim postignutim rezultatima, ispunjenim normama za ulazak u reprezentaciju, trenutačnoj formi i raspoloživim sredstvima. Nitko nije unaprijed pretplaćen biti reprezentativac. Odabir se radi svake godine iznova”, kaže Čuljak.
Njegove tvrdnje nadovezuju se i na raniji istup svjetskog rekordera Vitomira Maričića, koji je također poručio da nastupi hrvatskih ronioca nikada nisu bili ugroženi. Maričić je upozorio na postojanje dviju struja unutar hrvatskog ronjenja te na opasnost jednostranog prikazivanja cijelog slučaja.
Tko odlučuje o vodstvu HRS-a?
Još tema koje vrijedi pročitati
Čuljak ističe da se u cijeloj raspravi često previđa pravna narav samog Saveza. Sportaši, naglašava, nisu izravne članice HRS-a, nego su članice Saveza klubovi i udruge u koje su sportaši učlanjeni. Upravo zato, prema njegovu tumačenju, pitanje izbora vodstva ne može biti riješeno otvorenim pismima, medijskim pritiskom ili pozivanjem na sportske rezultate, nego isključivo kroz zakonito sazvan Sabor Saveza i odluke njegovih članica.
“Hrvatski ronilački savez nije pred gašenjem. Riječ je o udruzi članica koja, kao i svaka druga udruga, mora izabrati svoja tijela u skladu sa zakonom i Statutom. To nije pitanje izvanrednih mjera ni pritiska javnosti, nego zakonite procedure”, ističe Čuljak.
U središtu spora nalazi se i pitanje vodstva Saveza. Čuljak tvrdi da se skupina okupljena oko Darka Kovačevića predstavljala kao novo vodstvo HRS-a, iako je rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije poništeno rješenje prvostupanjskog tijela te odbijen zahtjev za upis promjene osobe ovlaštene za zastupanje.
“Rješenjem ministarstva jasno je utvrđeno da Darko Kovačević i takozvano novo vodstvo nisu izabrani na zakonit i Statutom HRS-a propisan način. Da je izbor bio zakonit, ministarstvo ne bi poništilo prvostupanjsko rješenje niti odbilo zahtjev za upis promjene osobe ovlaštene za zastupanje”, kaže Čuljak.
Prema njegovu tumačenju, upravo je to ključna točka cijelog slučaja. Smatra da se javni pritisak, otvorena pisma i tvrdnje o ugroženim nastupima koriste kako bi se zaobišla redovita procedura i stvorio dojam da je jedno rješenje nužno nametnuti zbog zaštite sportaša.
“Sportaši ne smiju biti taoci sukoba među članicama Saveza. Ali isto tako, sportski rezultati i medalje ne mogu biti zamjena za zakonitu proceduru. Novo vodstvo HRS-a mora se izabrati na Saboru Saveza, u skladu sa Statutom i zakonom”, poručuje Čuljak.
DPS Zagreb, 18 članica i izborna baza
Dodatno pitanje, prema Čuljkovoj strani, otvara i struktura potpore inicijativi koja je javno prozvala HRS. On tvrdi da znatan dio potpisnika dolazi iz DPS-a Zagreb, kluba iz kojeg dolazi i Darko Kovačević. Zbog toga smatra da se ne može govoriti o jedinstvenom stavu cijele ronilačke zajednice, nego o organiziranom istupu jedne struje unutar Saveza.
U tom kontekstu Čuljak upozorava i na navode o isključivanju dijela članica Saveza. Prema dokumentaciji i tvrdnjama koje nam je dostavio, “novo vodstvo”, čiji je izbor poništen rješenjem Ministarstva, prethodno je isključilo 18 članica HRS-a. Ovime se otvara ozbiljno pitanje je li se prije novog Sabora Saveza pokušala promijeniti izborna baza, odnosno utjecati na to tko će imati pravo sudjelovati u odlučivanju o budućem vodstvu.
Čuljak posebno spominje i Stjepana Župančića, kojeg povezuje s DPS-om Zagreb i navodi kao osobu koja se, unatoč poništenju odluka o novom vodstvu, i dalje ponašala kao da ima puni legitimitet. Prema Čuljkovim tvrdnjama, Župančić je članicama Saveza slao poruke pozivajući se na odluke tijela koja su nakon rješenja ministarstva proglašena nevažećima.
Financije, porezni nadzor i brod Škojić
Čuljak odbacuje i tvrdnje o nezakonitom trošenju novca u razdoblju dok je bio na čelu Saveza. Navodi da je HRS redovito dostavljao izvješća Hrvatskom olimpijskom odboru i Hrvatskoj zajednici tehničke kulture, koji su kontrolirali namjensko trošenje sredstava.
“Da je bilo nezakonitog trošenja sredstava, financiranje bi bilo obustavljeno već iduće godine. Sva sredstva iz programa javnih potreba trošena su namjenski. HRS je ostvarivao prihode iz sporta, tehničke kulture i vlastitih djelatnosti, uključujući licenciranje, škole ronjenja i distribuciju materijala za školovanje ronitelja”, kaže Čuljak.
Prema njegovim riječima, približno trećina prihoda HRS-a dolazila je iz programa javnih potreba u sportu, trećina iz programa javnih potreba u tehničkoj kulturi, a trećina iz vlastitih prihoda kroz licenciranja, škole ronjenja, instruktore i materijale za školovanje ronitelja. Čuljak tvrdi da ukupni godišnji prihodi HRS-a u zadnjih petnaestak godina nisu prelazili 200 tisuća eura te da je znatan dio vlastitih prihoda Savez usmjeravao upravo u organizaciju natjecanja i razvoj ronilačkog sporta.
Posebno ističe da obustava financiranja prema HRS-u nije bila posljedica pravomoćno utvrđenih nezakonitosti, nego činjenice da Savez u tom trenutku nije imao upisanu osobu ovlaštenu za zastupanje. Prema njegovu mišljenju, ta se okolnost u javnosti pogrešno interpretira kao dokaz financijskih nepravilnosti, iako se, kako tvrdi, radi o administrativno-pravnom problemu nastalom u procesu izbora novog vodstva.
Čuljak se osvrnuo i na navode o poreznom nadzoru. Ističe da je riječ o postupku koji još nije pravomoćno okončan.
“Porezni nadzor je postupak koji je u tijeku. Na prvostupanjsko rješenje uložena je žalba i to se ne može predstavljati kao pravomoćno utvrđenje protuzakonitog postupanja. Činjenično stanje nije ni blizu onome kako ga se pokušava prikazati u javnosti”, tvrdi Čuljak.
Jedna od tema koja se pojavila u medijima bio je i motorni brod Škojić, drveni brod izgrađen 1946. godine, u vlasništvu Ronilačko-ekološkog kluba HVIDR-a Split, na čijem je čelu Čuljak. On tvrdi da su sva sredstva odobrena za taj brod utrošena namjenski i da se u javnosti manipuliralo iznosima.
“Sva sredstva koja su putem javnog natječaja odobrena za brod Škojić utrošena su namjenski, za plaćanje izvedenih radova. Ne radi se o milijunskim iznosima, nego o približno 750 tisuća kuna. Za izvedene radove postoje računi i dokumentacija, a sredstva su više puta bila predmet kontrola”, kaže Čuljak.
Dodaje da HRS iz svog sportskog proračuna nije financirao taj brod, nego da se radilo o namjenskim sredstvima prikupljenima prodajom ronilačke iskaznice, namijenjenima projektima vezanima uz sigurnost plovidbe, zaštitu morskog okoliša i slične programe. Prema njegovim riječima, Savez je u tom procesu davao prijedloge raspodjele, ali se nije radilo o sredstvima sportskog proračuna HRS-a.
Ivan Drviš, Siniša Krajač i slučaj dopinga Gorana Čolaka
U razgovoru Čuljak otvara i pitanje odnosa unutar vrha sportskog sustava, posebno spominjući Ivana Drviša i Gorana Čolaka, jednog od najtrofejnijih hrvatskih ronioca, koji se također spominje u kontekstu inicijative Apnea S.O.S. i kluba DPS Zagreb. Čuljak tvrdi da je upravo Drviš bio Čolakov trener.
Čuljak pritom smatra da se u javnosti prešućuje jedna od najneugodnijih činjenica za hrvatsko ronjenje – slučaj Čolaka, za kojeg je AIDA International objavila da je bio pozitivan na zabranjene tvari. “To nije samo sportski problem, to je sramota za hrvatsko ronjenje, pogotovo kada se takvu osobu i krug ljudi oko nje danas pokušava prikazivati kao moralne autoritete u borbi za spas sporta”, tvrdi Čuljak.
Čuljak dodatno tvrdi da se stvarni kontekst slučaja vezao uz CMAS, međunarodnu federaciju priznatu od Međunarodnog olimpijskog odbora, u čijem je sustavu, prema njegovim riječima, Čolak bio suspendiran od 2021. do 2023. godine. Tvrdi i da je Čolaku prijetila stroža kazna, ali da je upravo on svojim autoritetom u CMAS-u pomogao da se ona smanji. Danas ga, kako kaže, prozivaju ljudi iz istog kruga, iako slučaj tada nije želio javno koristiti protiv Čolaka niti dodatno opterećivati hrvatsko ronjenje.
Posebno ističe i da je Čolak član DPS-a Zagreb, kluba koji se u ovoj priči više puta spominje kao baza struje okupljene oko osporavanog “novog vodstva” HRS-a.
Nulta tolerancija prema dopingu ili samo floskula?
Za Čuljka je posebno sporna veza Čolak – DPS Zagreb – Drviš – Krajač – HOO. Čolak je, kako ističe, član DPS-a Zagreb, Drviš je bio njegov trener, a za Drviša tvrdi da je vjenčani kum Siniše Krajača, glavnog tajnika HOO-a. Upravo zato Čuljak smatra da se u ovom slučaju mora otvoriti i pitanje vjerodostojnosti politike nulte tolerancije prema dopingu koju HOO javno zagovara.
“Ako se stalno govori o nultoj toleranciji prema dopingu, onda se mora objasniti kako trener sportaša suspendiranog zbog dopinga završava u sustavu HOO-a kao vrhunski trener”, poručuje Čuljak.
“Pokušaj prikazivanja pojedinaca iz HOO-a kao spasitelja sezone za mene je spin. HOO je u takvim situacijama dužan štititi sportaše i omogućiti im nastupe, a ne da se redovita obveza sustava pretvara u osobnu zaslugu pojedinca”, smatra Čuljak.
Pritom naglašava da se sportaši ne bi smjeli koristiti kao sredstvo pritiska u borbi za upravljanje Savezom.
“Sportaši trebaju trenirati, ostvarivati norme i nastupati. Savez mora osigurati proceduru za odabir reprezentacije i odlazak na natjecanja. No, vodstvo Saveza mora se birati zakonito. Medalje i sportski rezultati zaslužuju poštovanje, ali ne mogu biti zamjena za Statut, zakon i odluke nadležnih tijela”, poručuje Čuljak.
Pritisak, izbori i budućnost Saveza
Prema njegovu mišljenju, cijela se priča ponovno otvara upravo u trenutku kada se treba provesti izborni proces u Savezu.
“Smatram da se pokušava stvoriti atmosfera izvanrednog stanja kako bi se diskreditirala konkurencija i kako bi se jedna skupina nametnula kao jedino rješenje za HRS. Umjesto da se provede zakonit izborni Sabor svih članica, pokušava se kroz medijske istupe i pritisak javnosti stvoriti dojam da je Savez moguće spasiti samo mimo redovite procedure”, kaže Čuljak.
Upravo zato slučaj Hrvatskog ronilačkog saveza više nije samo pitanje jednog saveza niti samo pitanje odnosa između starog i novog vodstva. Nakon Matešine ostavke, pritiska na Krajača, otvorenog pisma reprezentativaca u kojem se upravo Krajača prikazuje kao ključnu osobu koja je omogućila njihove nastupe, Maričićeva upozorenja da nastupi nisu bili ugroženi i Čuljkovih tvrdnji o osobnim vezama i interesima u pozadini, cijela priča dobiva širi kontekst potresa u hrvatskom sportskom sustavu.
Čuljak zato smatra da rješenje ne može biti u pritisku javnosti, otvorenim pismima ni stvaranju dojma da je svatko tko inzistira na proceduri protiv sportaša. Prema njegovu tumačenju, jedini izlaz je zakonito sazvan Sabor HRS-a na kojem će članice Saveza, a ne pojedinačni pritisci ili medijski narativi, odlučiti o novom vodstvu.
“Treba poštivati zakon i Statut. Hrvatski ronilački savez je zajednica članica, a ne privatni projekt bilo kojeg pojedinca ili kluba. Članice Saveza moraju na zakonitom Saboru izabrati novo vodstvo i tijela upravljanja. Ni HOO ni bilo koje drugo tijelo ne bi smjeli utjecati na izborni proces Saveza”, zaključuje Kamilo Čuljak.
1,7 milijuna posjeta.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na
[email protected]
