Dana 18. lipnja 1815. godine kod belgijskog mjesta Waterloo odigrala se bitka koja je zauvijek promijenila tijek europske povijesti. Tog dana francuski car Napoleon Bonaparte doživio je konačni poraz od savezničkih snaga predvođenih britanskim vojvodom od Wellingtona i pruskim feldmaršalom Gebhardom Leberechtom von Blücherom. Povjesničari se uglavnom slažu da je upravo Waterloo označio kraj jedne epohe i početak novog političkog poretka u Europi.
Napoleon je samo godinu ranije bio prisiljen odreći se vlasti nakon niza vojnih poraza. Saveznici su ga poslali u progonstvo na otok Elbu u Sredozemnom moru, no činilo se da se nije namjeravao pomiriti sa sudbinom. U veljači 1815. pobjegao je s otoka i vratio se u Francusku, gdje su ga tisuće vojnika i pristaša ponovno dočekale kao vođu. Njegov povratak na vlast poznat je pod nazivom “Sto dana”, razdoblje koje je trajalo od ožujka do lipnja iste godine.
Europske sile nisu namjeravale dopustiti novi uspon čovjeka koji je gotovo dva desetljeća dominirao kontinentom. Velika Britanija, Pruska, Austrija i Rusija ponovno su stvorile savez i pripremile vojske za obračun s Francuskom. Napoleon je znao da nema mnogo vremena te je odlučio prvi krenuti u napad kako bi porazio protivnike prije nego što uspiju spojiti svoje snage.
Možda će vas zanimati
Ključni sukob dogodio se južno od Bruxellesa, u blizini mjesta Waterloo. Napoleon je na bojište doveo oko 72 tisuće vojnika, dok su savezničke snage vojvode od Wellingtona brojale približno isti broj ljudi. Tijekom dana situacija se nekoliko puta mijenjala, a Francuzi su pokretali snažne napade na britanske položaje.
Jedan od najpoznatijih trenutaka bitke bio je napad francuske konjice na savezničke linije. Tisuće konjanika jurišale su prema neprijatelju, ali nisu uspjele probiti obranu organiziranu u poznate pješačke kvadrate. Kako su sati prolazili, postajalo je jasno da će presudnu ulogu imati dolazak pruskih pojačanja.
U večernjim satima na bojište su stigle postrojbe feldmaršala Blüchera. Njihov dolazak potpuno je promijenio odnos snaga. Francuska vojska našla se pod pritiskom s dvije strane, a posljednji Napoleonov pokušaj da preokrene bitku završio je neuspjehom. Kada je u napad krenula njegova elitna Stara garda, postrojba koja je godinama smatrana gotovo nepobjedivom, savezničke snage uspjele su je zaustaviti. Ubrzo nakon toga francuski redovi počeli su se raspadati, a povlačenje se pretvorilo u bijeg.
Procjenjuje se da je tijekom bitke poginulo, ranjeno ili nestalo više od 50 tisuća vojnika. Iako je sukob trajao samo jedan dan, njegove posljedice osjećale su se desetljećima.
Nakon poraza Napoleon se vratio u Pariz, ali više nije imao političku ni vojnu potporu potrebnu za nastavak borbe. Samo četiri dana poslije, 22. lipnja 1815., drugi put je abdicirao s francuskog prijestolja. Ovoga puta saveznici nisu željeli riskirati novi povratak pa su ga poslali na udaljeni otok Svetu Helenu usred Atlantskog oceana, tisućama kilometara od Europe. Ondje je ostao do smrti 1821. godine.
Waterloo nije označio samo kraj Napoleonove karijere. Nakon njegove propasti europske sile pokušale su uspostaviti ravnotežu koja bi spriječila nove velike ratove. Na temeljima odluka donesenih nakon Napoleonovih ratova nastao je politički poredak koji je u velikoj mjeri određivao odnose među državama tijekom većeg dijela 19. stoljeća.
Zanimljivo je da je naziv Waterloo odavno prerastao okvire povijesti. Izraz “doživjeti svoj Waterloo” danas se koristi diljem svijeta kao sinonim za konačan i presudan poraz. Malo je povijesnih bitaka čije je ime postalo dio svakodnevnog jezika, što dovoljno govori o njezinoj važnosti.
Više od dva stoljeća nakon sukoba, Waterloo i dalje ostaje jedna od najpoznatijih bitaka ikada vođenih. Za mnoge povjesničare upravo je 18. lipnja 1815. bio dan kada je završila jedna era europske povijesti, a čovjek koji je godinama mijenjao granice država i rušio kraljevstva konačno je izgubio svoju posljednju bitku.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]
