Zeleni orasi ovih su dana ponovno u središtu pažnje svih koji vole domaće pripravke, stare recepte i okuse koji se prenose iz generacije u generaciju. Iako se orah najčešće povezuje sa zrelim plodom i jezgrom koja se koristi u kolačima, mladi, još nezreli orasi imaju potpuno drukčiju ulogu. Beru se dok su još mekani, zeleni i puni soka, najčešće od kraja svibnja do kraja lipnja, ovisno o vremenu i podneblju.
Upravo je sada razdoblje kada ih mnogi traže u vrtovima, voćnjacima i uz okućnice. Zeleni orasi ne čekaju dugo. Ako se zakasni s berbom, ljuska počinje odrvenjavati i više nisu pogodni za većinu tradicionalnih pripravaka. Najjednostavniji test je probosti plod čačkalicom, iglom ili tankim nožem. Ako se lako probije do sredine, orah je još mlad i spreman za preradu. Ako se osjeti tvrdi otpor, pravo vrijeme je prošlo.
Mladi orasi imaju jak miris, intenzivnu zelenu boju i gorak okus. Upravo ta gorčina mnogima je znak njihove snage. U narodnoj tradiciji koriste se za pripremu orahovca, domaćih tinktura, sirupa, pripravaka s medom, pa čak i za kiseljenje. Najpoznatiji je ipak orahovac, domaći liker koji se u mnogim kućama priprema početkom ljeta i ostavlja na suncu nekoliko tjedana.
Možda će vas zanimati
Zeleni orasi posebno su cijenjeni zbog sastava koji se razlikuje od zrelog ploda. U toj ranoj fazi razvoja sadrže vitamin C, tanine, organske kiseline i prirodne spojeve koji im daju snažan miris, tamnu boju nakon rezanja i prepoznatljivu gorčinu. Zbog toga su stoljećima imali mjesto u narodnoj medicini, iako ih danas treba promatrati prije svega kao tradicionalni sezonski sastojak, a ne kao zamjenu za liječnički savjet ili terapiju.
Orahova tinktura i pripravci s medom često se spominju u kontekstu probave, imuniteta, energije i štitnjače, ali s takvim pripravcima treba biti oprezan. Zeleni orasi sadrže prirodni jod, pa osobe koje imaju problema sa štitnjačom ili uzimaju terapiju ne bi trebale koristiti takve pripravke bez savjetovanja s liječnikom. Isto vrijedi i za osobe s osjetljivim želucem, jer tanini kod nekih ljudi mogu izazvati mučninu ili nelagodu.
Za one koji ih koriste isključivo u kulinarske svrhe, zeleni orasi mogu biti zanimljiv dodatak domaćoj kuhinji. Od njih se mogu raditi slatki pripravci, aromatizirani med, liker ili dodaci džemovima. Njihov okus nije blag ni neutralan, nego dubok, gorak i aromatičan, pa se najčešće kombiniraju sa šećerom, medom, rakijom, limunom, cimetom, klinčićem, kavom ili vanilijom. Takvi dodaci ublaže gorčinu i daju poznati okus domaćeg orahovca.
Kod branja i rezanja zelenih oraha važno je nositi rukavice. Njihov sok vrlo brzo tamni u dodiru sa zrakom i ostavlja tvrdokorne mrlje na koži. Tko ih je barem jednom rezao bez rukavica, dobro zna da se tamnosmeđa boja može zadržati danima. Zato ih je najbolje prati, rezati i slagati u staklenke uz zaštitu ruku i odjeće.
Za preradu treba birati zdrave plodove, bez crnih mrlja, oštećenja i znakova truljenja. Najbolji su oni koji su čvrsti, glatki i ravnomjerno zeleni. Nakon branja ne bi ih trebalo dugo ostavljati da stoje, jer brzo gube svježinu i mijenjaju strukturu. Ako ih ima previše, mogu se oprati, dobro osušiti i zamrznuti, no najbolje ih je ipak preraditi odmah dok su svježi.
Zeleni orasi dio su stare domaće tradicije koja se sve više vraća, osobito među ljudima koji vole prirodne pripravke i sezonsku hranu. U vremenu kada se mnogi ponovno okreću vrtu, domaćim receptima i jednostavnijem načinu života, berba zelenih oraha ima i nostalgičnu vrijednost. Podsjeća na kuće u kojima su se staklenke držale na prozoru, na miris rakije, limuna i začina te na recepte koji se nisu zapisivali, nego pamtili.
Ipak, najvažnije je uhvatiti pravi trenutak. Zeleni orah pogodan je za preradu samo kratko vrijeme. Zato se ovih dana isplati pogledati stablo, provjeriti plodove i ubrati ih dok su još mladi. Nekoliko staklenki, malo strpljenja i stari recept dovoljni su da se sezona zelenih oraha pretvori u domaći pripravak koji će se koristiti mjesecima nakon što ljeto prođe.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]
