Kontroverzna odluka FIFA-e da američkom reprezentativcu Folarinu Balogunu omogući nastup protiv Belgije unatoč automatskoj suspenziji izazvala je jednu od najvećih polemika ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva. Kritike stižu sa svih strana, UEFA je oštro napala FIFA-u, a dodatnu buru izazvalo je priznanje američkog predsjednika Donalda Trumpa da je osobno razgovarao s predsjednikom FIFA-e Giannijem Infantinom i zatražio preispitivanje slučaja.
Mnogi su se nakon svega zapitali može li upravo ova afera ozbiljno ugroziti Infantinovu poziciju na čelu svjetskog nogometa. No, iako je posljednjih dana pod sve većim pritiskom, stvarnost unutar FIFA-e pokazuje da je vrlo izgledno kako će upravo on ostati prvi favorit za novi predsjednički mandat.
Slučaj Balogun samo je posljednji u nizu kontroverzi koje prate Infantinovo razdoblje na čelu FIFA-e. Posljednjih godina organizacija se suočavala s kritikama zbog dodjele domaćinstava svjetskih prvenstava, proširenja turnira na 48 reprezentacija, širenja Svjetskog klupskog prvenstva te sve češćih optužbi da se ključne odluke donose bez dovoljno transparentnosti.
Možda će vas zanimati
Najnovija odluka dodatno je zaoštrila odnose s UEFA-om. Europska nogometna organizacija poručila je da je FIFA ovim potezom narušila vjerodostojnost vlastitih disciplinskih pravila, dok brojni nogometni djelatnici upozoravaju da bi ovakav presedan mogao imati dugoročne posljedice za integritet natjecanja.
Ipak, unatoč sve glasnijim kritikama, Infantino i dalje ima vrlo čvrstu političku poziciju.
Razlog leži u načinu na koji funkcioniraju izbori za predsjednika FIFA-e. Svaka od 211 članica ima jedan glas, bez obzira na veličinu, financijsku moć ili nogometne rezultate. Za izbor predsjednika potrebna je obična većina, odnosno najmanje 106 glasova.
Upravo je tijekom svojih mandata Infantino izgradio snažnu potporu izvan Europe. Kroz program FIFA Forward uložene su milijarde dolara u razvoj nogometne infrastrukture, akademija i nacionalnih saveza diljem Afrike, Azije, Oceanije te Srednje i Sjeverne Amerike. Mnogim manjim savezima upravo su ta sredstva omogućila razvoj koji bez FIFA-ine pomoći ne bi bio moguć.
Veliku potporu donijelo mu je i proširenje Svjetskog prvenstva na 48 reprezentacija. Iako je taj potez u Europi često kritiziran zbog moguće slabije kvalitete natjecanja, brojnim državama otvorio je realnu priliku za plasman na najveću svjetsku smotru. Zbog toga mnogi savezi upravo u Infantinu vide predsjednika koji je povećao njihove mogućnosti i utjecaj.
S druge strane, UEFA, iako predstavlja financijski najjaču nogometnu konfederaciju, nema dovoljno glasova da sama odlučuje o predsjedniku FIFA-e. Europskih 55 saveza nije dovoljno za promjenu odnosa snaga ako aktualni predsjednik zadrži potporu većine članica iz Afrike, Azije i Južne Amerike.
Zbog toga brojni analitičari smatraju da će za ozbiljno ugrožavanje Infantina biti potrebno mnogo više od jedne afere ili otvorenog sukoba s UEFA-om. Potreban bi bio zajednički kandidat koji bi uspio okupiti široku međunarodnu koaliciju protiv aktualnog predsjednika, a takav se zasad nije pojavio.
Još tema koje vrijedi pročitati
Slučaj Balogun bez sumnje ostavit će ozbiljne posljedice na ugled FIFA-e i dodatno produbiti sukob između svjetske i europske nogometne organizacije. No, kada je riječ o izborima za predsjednika FIFA-e, presudni nisu naslovi u medijima ni reakcije iz Europe, nego glasovi nacionalnih saveza. Upravo zato Gianni Infantino, unatoč novom skandalu i dosad možda najvećem pritisku tijekom Svjetskog prvenstva, i dalje ostaje izraziti favorit za novi mandat.
