Srpanj je mjesec u kojem rajčice ulaze u razdoblje intenzivnog dozrijevanja. Upravo tada vrtlari očekuju prve velike i sočne plodove, no mnoge neugodno iznenadi prizor popucalih rajčica ili tamnih, udubljenih mrlja na njihovom dnu. Mnogi pomisle da je riječ o bolesti ili napadu štetnika, ali u većini slučajeva uzrok je sasvim drugačiji.
Agronomi upozoravaju da najveću pogrešku vrtlari rade upravo tijekom velikih ljetnih vrućina – biljke se zalijevaju nepravilno. Nekoliko dana zemlja ostane potpuno suha, a zatim se odjednom obilno natopi. Takve nagle promjene izazivaju stres za biljku i dovode do pucanja plodova, dok istodobno mogu uzrokovati pojavu vršne truleži.
Rajčica je biljka koja više od svega voli stabilne uvjete. Istraživanja brojnih poljoprivrednih fakulteta, među kojima su Sveučilište California Davis, Cornell University i Iowa State University, pokazuju da upravo nagle promjene u količini vode predstavljaju jedan od najvažnijih uzroka fizioloških poremećaja na plodovima.
Možda će vas zanimati
Kada je tlo nekoliko dana suho, plod raste sporije jer biljka štedi vodu. Nakon obilnog zalijevanja ili jake kiše korijen odjednom upije veliku količinu vlage. Unutrašnjost ploda tada počinje brzo bubriti, ali kožica ne može pratiti taj rast pa dolazi do pucanja. Zato mnogi primijete da su rajčice puknule upravo dan nakon obilnije kiše ili intenzivnog zalijevanja.
Postoje dvije vrste pucanja. Kod jedne nastaju kružne pukotine oko peteljke, dok se kod druge stvaraju duboke uzdužne pukotine niz plod. Obje su posljedica naglih promjena u opskrbi vodom, a ne zarazne bolesti.
Još jedan čest problem je vršna trulež. Na donjem dijelu ploda pojavljuje se tamna, smeđa ili gotovo crna udubljena mrlja koja se s vremenom povećava. Mnogi tada odmah posegnu za fungicidima, no stručnjaci upozoravaju da oni u ovom slučaju neće pomoći jer nije riječ o gljivičnoj bolesti.
Vršna trulež nastaje kada biljka ne može dopremiti dovoljno kalcija do ploda. To ne znači nužno da ga u tlu nema dovoljno. U velikom broju slučajeva kalcija ima, ali zbog nepravilnog zalijevanja korijen ne uspijeva ravnomjerno opskrbljivati biljku vodom i hranjivima.
Kalcij se u biljci prenosi zajedno s vodom. Kada korijen zbog suše uspori usvajanje vode, prekida se i dotok kalcija prema plodovima koji najbrže rastu. Zato se prvi simptomi najčešće pojavljuju upravo na najvećim rajčicama.
Visoke temperature dodatno pogoršavaju problem. Kada termometar danima pokazuje više od 30 stupnjeva Celzijevih, biljka velik dio vode troši na hlađenje listova putem isparavanja. Zbog toga manje vode i hranjiva završava u plodovima.
Stručnjaci preporučuju da se rajčice zalijevaju dubinski, ali umjereno. Umjesto svakodnevnog površinskog polijevanja, mnogo je korisnije natopiti tlo do dubine korijena kako bi se vlaga dulje zadržala. Time se potiče razvoj dubljeg korijenskog sustava koji biljci omogućuje stabilniju opskrbu vodom.
Još tema koje vrijedi pročitati
Vrijeme zalijevanja također ima važnu ulogu. Najbolje je zalijevati rano ujutro kada je tlo hladnije, a isparavanje najmanje. Večernje zalijevanje nije uvijek loše, ali ako lišće ostane dugo mokro, povećava se rizik od razvoja gljivičnih bolesti poput plamenjače.
Jedna od najboljih mjera za očuvanje vlage je malčiranje. Sloj slame, pokošene trave ili drugog organskog materijala smanjuje zagrijavanje tla i usporava isparavanje vode. Brojna istraživanja pokazuju da malč može značajno smanjiti temperaturne oscilacije u tlu i pomoći biljci da lakše podnese ljetne vrućine.
Važna je i pravilna prihrana. Pretjerana količina dušičnih gnojiva može potaknuti bujan rast lišća, ali povećava osjetljivost plodova na pucanje. Biljka tada više energije ulaže u zelenu masu nego u stabilan razvoj plodova.
Ako se sumnja na manjak kalcija, nije uvijek potrebno odmah dodavati velike količine gnojiva. Agronomi savjetuju da se prvo provjeri režim zalijevanja jer se vrlo često upravo njegovim poboljšanjem problem znatno smanjuje. Tek ako analiza tla pokaže stvarni nedostatak kalcija, preporučuje se odgovarajuća prihrana.
Neki vrtlari uklanjaju gotovo sve listove s biljke kako bi plodovi bili izloženi suncu. Međutim, pretjerano uklanjanje lišća može izazvati dodatni stres i povećati opasnost od sunčevih ožegotina na plodovima. Listovi imaju važnu ulogu u zaštiti rajčica od ekstremnih temperatura.
Jednako je važno redovito brati zrele plodove. Ako prezrele rajčice ostanu dugo na biljci, povećava se mogućnost pucanja, osobito nakon ljetnih pljuskova.
Sorta također ima određeni utjecaj. Rajčice s tanjom kožicom često su ukusnije, ali su osjetljivije na pucanje. Neke moderne sorte razvijene su upravo kako bi bile otpornije na nagle promjene vlage.
Kod uzgoja u teglama problemi mogu biti još izraženiji. Zemlja u posudama mnogo se brže zagrijava i isušuje nego vrtno tlo pa biljke zahtijevaju češće, ali i dalje ravnomjerno zalijevanje. Posude tamne boje dodatno povećavaju temperaturu supstrata tijekom sunčanih dana.
Važno je znati da popucale rajčice uglavnom nisu opasne za jelo ako se konzumiraju odmah nakon berbe. Međutim, pukotine predstavljaju otvor kroz koji lako ulaze bakterije i gljivice pa se takvi plodovi brže kvare.
Kod vršne truleži situacija je drugačija. Oštećeni dio treba odstraniti, a ostatak zdravog ploda može se iskoristiti ako nije došlo do sekundarne truleži. Ipak, ako je mrlja velika ili se proširila u unutrašnjost ploda, najbolje ga je ukloniti.
Najveći broj problema može se spriječiti pridržavanjem nekoliko jednostavnih pravila: održavati ujednačenu vlažnost tla, koristiti malč, izbjegavati pretjeranu gnojidbu dušikom, zalijevati dubinski i redovito brati zrele plodove.
Rajčice ne traže svakodnevno obilno zalijevanje, nego dosljednost. Upravo stabilni uvjeti, a ne velike količine vode, ključ su zdravih, čvrstih i ukusnih plodova tijekom cijelog ljeta. Zato stručnjaci ističu da najveća pogreška nije premalo ili previše vode, već stalno izmjenjivanje suše i obilnog zalijevanja, što biljci stvara stres od kojeg se najteže oporavlja.
