Luk je jedna od onih vrtnih kultura kod kojih mnogi prerano posegnu za vađenjem, a upravo taj trenutak može odlučiti koliko će se dobro čuvati nakon berbe. Iako se čini da je dovoljno pričekati da glavice narastu, iskusni vrtlari znaju da se pravi znak zrelosti najčešće vidi iznad zemlje.
Najvažniji pokazatelj da je luk spreman za vađenje jest polijeganje nadzemnog dijela biljke. Kada se stabljike počnu savijati, žutjeti i sušiti, to je znak da je biljka završila s rastom i da energiju više ne usmjerava u lišće, nego je glavica formirana. Tada luk više ne treba snažno zalijevati niti ga dodatno poticati na rast.
Ako je većina listova polegla i počela se sušiti, luk se obično može vaditi iz zemlje. Nije nužno čekati da se potpuno osuši svaki list, ali ako je vrat luka još jako zelen, debeo i sočan, bolje je pričekati još nekoliko dana. Prerano izvađen luk ima više vlage, teže se suši i kraće traje u skladištu.
Možda će vas zanimati
Vađenje je najbolje obaviti za suha i sunčana vremena. Zemlja tada nije teška ni natopljena, a glavice se lakše čiste i brže prosuše. Luk se može pažljivo izvaditi rukom ili lagano podignuti vilama, pazeći da se glavice ne oštete. Svaka rana na luku kasnije može biti mjesto kroz koje ulazi trulež.
Nakon vađenja luk ne treba odmah spremati u vreće ili zatvorene posude. Najprije ga treba dobro prosušiti. Ako nema kiše, može nekoliko dana ostati na suhom i prozračnom mjestu, zaštićen od jake vlage. Još je bolje raširiti ga u tankom sloju pod nadstrešnicom, u šupi ili drugom prostoru gdje ima zraka, ali nije izložen mokrom tlu.
Posebno je važno da se osuši vrat luka. Ako taj dio ostane mekan i vlažan, luk će se teže čuvati i brže kvariti. Tek kada se vanjska ljuska osuši, a vrat postane suh i tanak, glavice su spremne za spremanje.
Mnogi griješe i tako što luk nakon vađenja peru vodom. To nije potrebno. Dovoljno je ukloniti višak zemlje rukom kada se osuši. Pranje povećava vlagu i može skratiti trajanje luka, osobito ako se sprema za zimu.
Za dulje čuvanje biraju se samo zdrave, čvrste i neoštećene glavice. One koje su mekane, napuknute ili oštećene bolje je potrošiti prve. Luk se najbolje čuva na suhom, tamnom i prozračnom mjestu, nikako u vlažnom prostoru.
Zato se kod berbe ne treba voditi samo veličinom glavica. Najsigurniji znak da je luk spreman za vađenje jest lišće koje je poleglo, požutjelo i počelo se sušiti. Tada je vrijeme za berbu, sušenje i spremanje uroda koji može trajati mjesecima.
