Lajk na društvenim mrežama može izgledati kao beznačajna digitalna potvrda, no novo istraživanje pokazuje da kod osoba sa simptomima depresije može snažnije utjecati na njihovo buduće ponašanje na platformi.
Znanstvenici sa Sveučilišta Princeton i Trinity Collegea u Dublinu analizirali su više od 17 milijuna objava ukupno 7736 korisnika Twittera, danas poznatog kao X. Rezultati su objavljeni 8. srpnja u stručnom časopisu JAMA Psychiatry.
Istraživače je zanimalo postoji li povezanost između broja lajkova koje je korisnik dobio jednog dana i njegove aktivnosti na društvenoj mreži sljedećeg dana. Drugim riječima, pokušali su utvrditi potiče li društvena nagrada u obliku lajkova korisnike da češće objavljuju novi sadržaj.
Možda će vas zanimati
Analiza je obuhvatila tri različite skupine korisnika. U prvoj su bili korisnici koji su na Twitteru javno naveli da im je dijagnosticirana depresija, zajedno s nasumično odabranom kontrolnom skupinom. U drugim skupinama ispitanici su ispunjavali upitnike o simptomima depresije i drugim psihološkim teškoćama.
U sve tri skupine pojavio se sličan obrazac. Osobe koje su imale dijagnozu depresije ili izraženije depresivne simptome pokazivale su veću sklonost povećavanju broja objava nakon što bi prethodno dobile više lajkova.
To ne znači da su sve osobe s depresijom ovisne o lajkovima niti da će svaka pozitivna reakcija na internetu potaknuti dodatno objavljivanje. Rezultati, međutim, upućuju na to da bi kod dijela korisnika društvena potvrda mogla imati snažniji učinak na ponašanje.
U jednoj od analiziranih skupina istraživači su proučavali i širi raspon psiholoških simptoma. Veća osjetljivost na lajkove bila je posebno povezana s kombinacijom simptoma tjeskobe i depresije, dok je uporno ponavljanje određenih ponašanja bilo više povezano s kompulzivnošću i nametljivim mislima.
Ovakav rezultat posebno je zanimljiv jer su neka ranija laboratorijska istraživanja depresiju povezivala sa smanjenom osjetljivošću na nagrade. U svakodnevnom digitalnom okruženju mogao bi se pojaviti drukčiji obrazac, pri kojem su društvene nagrade poput lajkova za neke osobe ipak vrlo snažan poticaj.
Autori smatraju da bi to mogao biti jedan od mehanizama koji povezuje lošije mentalno zdravlje s intenzivnijim korištenjem društvenih mreža. Osoba objavi sadržaj, dobije lajkove i zatim češće nastavlja objavljivati kako bi ponovno dobila sličnu potvrdu.
Ipak, istraživanje ne dokazuje da lajkovi uzrokuju depresiju. Studija je bila promatračka i pokazala je povezanost između depresivnih simptoma i ponašanja na društvenoj mreži, ali ne može pouzdano utvrditi što je uzrok, a što posljedica.
Još tema koje vrijedi pročitati
Moguće je da su osobe koje se već osjećaju loše osjetljivije na znakove prihvaćanja i podrške drugih ljudi. Jednako tako, intenzivno praćenje reakcija, uspoređivanje s drugima i stalna potreba za digitalnim potvrđivanjem mogli bi dodatno pogoršavati postojeće poteškoće.
Važno ograničenje jest i to što su analizirani podaci s Twittera. Rezultati se zato ne mogu automatski prenijeti na Instagram, Facebook, TikTok i druge platforme koje imaju drukčije korisnike, algoritme i načine komunikacije.
Istraživanje ipak pokazuje da broj lajkova nije samo bezazlena brojka na zaslonu. Za neke ljude on može postati snažan oblik društvene nagrade koji utječe na to koliko će često objavljivati i koliko će se vraćati na platformu.
Autori ističu da bi buduća istraživanja trebala pratiti korisnike tijekom duljeg razdoblja i ispitati mogu li promjene u dizajnu društvenih mreža smanjiti pretjerano oslanjanje na lajkove, osobito kod osoba koje već imaju simptome depresije ili tjeskobe.
