Vađenje luka iz zemlje mnogima je znak da je jedan važan vrtni posao konačno završen. Glavice su formirane, pera su polegla, a gredica se prazni za novu sjetvu ili odmor tla. Ipak, upravo nakon vađenja luka mnogi naprave pogrešku koja kasnije može pokvariti velik dio uroda.
Najčešća pogreška je odmah spremiti luk u vreće, kutije, podrum ili zatvoren prostor. Iako glavice na prvi pogled mogu izgledati zdravo i spremno za čuvanje, svježe izvađen luk još uvijek ima mnogo vlage u vanjskim ljuskama, vratu i korijenu. Ako se odmah zatvori ili složi na hrpu, lako počinje omekšavati, trunuti i pljesniviti.
Luk nakon vađenja treba najprije dobro prosušiti. To je jedan od najvažnijih koraka ako ga želite čuvati dulje vrijeme. Sušenje pomaže da se vanjske ljuske stvrdnu, vrat zatvori, a višak vlage izađe iz biljke. Tek tada je luk spreman za spremanje.
Možda će vas zanimati
Najbolje ga je vaditi po suhom vremenu, kada zemlja nije blatna. Ako se luk vadi nakon kiše ili iz mokrog tla, na glavicama ostaje previše vlage i zemlje, pa je rizik od kvarenja veći. Ako se najavljuje dulje kišno razdoblje, ponekad ga je ipak bolje izvaditi na vrijeme, ali ga tada treba posebno pažljivo osušiti.
Nakon vađenja luk ne treba odmah rezati. Pera i korijen mogu se ostaviti dok se glavice suše. Upravo preko vrata biljka još neko vrijeme gubi vlagu. Ako se pera prerežu prerano, osobito dok je vrat još debeo i mekan, otvara se put za trulež.
Luk se može raširiti u tankom sloju na suho, prozračno i sjenovito mjesto. Dobro je da zrak može kružiti oko glavica. Može se staviti na mrežu, drvene letvice, stare gajbe, papir ili suhu podlogu, ali ne bi trebao stajati u debeloj hrpi.
Izravno jako sunce nije uvijek najbolji izbor, osobito tijekom velikih vrućina. Kratko prosušivanje na suncu može pomoći ako vrijeme nije ekstremno, ali dugotrajno prženje na jakom ljetnom suncu može oštetiti vanjske slojeve. Bolje je suho, toplo, prozračno mjesto u hladu ili polusjeni.
Posebno je važno da luk ne kisne nakon vađenja. Ako ga ostavite na gredici da se suši, a dođe pljusak, sav trud može pasti u vodu. Zato treba pratiti prognozu i, ako postoji mogućnost kiše, premjestiti ga pod nadstrešnicu, u šupu, garažu ili drugo prozračno mjesto.
Sušenje obično traje od nekoliko dana do dva tjedna, ovisno o vremenu, veličini glavica i uvjetima. Luk je spreman za spremanje kada su vanjske ljuske suhe i šuškave, vrat je tanak i suh, a korijen se lako mrvi pod prstima.
Prije spremanja luk treba pregledati. Glavice koje su oštećene motikom, nagnječene, mekane ili imaju znakove truleži ne treba stavljati s ostalima. Takav luk treba potrošiti prvi ili ga odbaciti ako je već počeo propadati. Jedna loša glavica može brzo pokvariti više zdravih.
Još tema koje vrijedi pročitati
Zemlju s luka ne treba grubo skidati udaranjem glavica jedne o drugu. To je još jedna česta pogreška. Udarci mogu napraviti nevidljiva oštećenja koja kasnije postanu mjesta kvarenja. Suha zemlja će se lakše skinuti nakon prosušivanja, laganim trljanjem rukom.
Kada se luk osuši, suha pera mogu se odrezati nekoliko centimetara iznad glavice ili se luk može uplesti u vijence. Ako se plete, pera trebaju biti dovoljno suha, ali još dovoljno savitljiva da se ne raspadaju. Takav luk može se objesiti na prozračno mjesto.
Za čuvanje su najbolji suhi, prozračni i tamniji prostori. Luk ne voli vlagu, zatvorene plastične vreće ni mjesta bez zraka. Bolje ga je držati u mrežastim vrećama, gajbama, košarama ili obješenog u vijencima, tako da zrak može prolaziti.
Podrum nije uvijek idealan ako je vlažan. Iako je hladniji, vlaga može potaknuti klijanje i truljenje. Luk se bolje čuva na suhom i prozračnom mjestu nego u prostoru koji je hladan, ali vlažan.
Ne treba ga čuvati zajedno s krumpirom ako za to nema dobrih uvjeta. Krumpir i luk često završe u istom prostoru, ali vlaga i plinovi koje otpuštaju mogu skratiti trajnost. Ako je moguće, bolje ih je držati odvojeno.
Važno je povremeno pregledati spremljeni luk. Ako se neka glavica počne mekšati, klijati ili trunuti, treba je odmah ukloniti. Tako se sprječava širenje problema na ostatak uroda.
Luk koji ima debeli, mekani vrat obično se slabije čuva. Takve glavice treba potrošiti prve. Najbolje se čuvaju potpuno zrele, čvrste glavice sa suhim vratom i zdravom ljuskom.
Zato posao nije gotov onog trenutka kada luk izvadite iz zemlje. Prvi dan nakon vađenja posebno je važan. Ako ga odmah zatvorite, nabacate na hrpu ili spremite dok je još vlažan, velika je šansa da će se dio uroda pokvariti.
Najbolje je luk prvo pažljivo izvaditi, raširiti, prosušiti i tek nakon toga spremiti. Ta mala razlika odlučuje hoće li luk trajati tjednima ili mjesecima. U vrtu se često najviše izgubi ne tijekom rasta, nego nakon berbe, kada se plodovi prerano i pogrešno spreme.
