Kada se rajčice uklone iz vrta, iza njih često ostane prazna gredica koju je primamljivo odmah ponovno iskoristiti. Ipak, izbor sljedeće kulture nije nevažan. Pogrešna biljka može naići na iste uzročnike bolesti i štetnike koji su ostali u tlu ili na biljnim ostacima, zbog čega će slabije rasti i lakše oboljeti.
Na mjesto gdje su rasle rajčice ne bi trebalo ponovno saditi rajčice, ali ni krumpir, papriku, čili papričice ni patlidžan. Sve te biljke pripadaju porodici pomoćnica, odnosno Solanaceae, pa su podložne brojnim zajedničkim bolestima i štetnicima. U istu skupinu pripadaju i tomatillo te peruanska jagoda, koji se rjeđe uzgajaju u domaćim vrtovima.
Najveća pogreška bila bi nakon rajčice posaditi krumpir. Te dvije kulture mogu dijeliti uzročnike plamenjače i koncentrične pjegavosti, a zaraženi biljni ostaci mogu povećati rizik za novu kulturu. Paprika i patlidžan također nisu dobar izbor jer ih mogu napasti pojedini uzročnici venuća, bakterijske i gljivične bolesti te štetnici koji napadaju rajčicu.
Možda će vas zanimati
Stručnjaci Sveučilišta Minnesota preporučuju da na mjestu na kojem je rasla jedna biljka iz porodice pomoćnica sljedeće dvije do četiri godine ne bude posađen nijedan član iste porodice. Ako su rajčice tijekom sezone pokazivale znakove ozbiljne bolesti, sigurnije je pričekati tri do četiri godine prije nego što se na istu gredicu vrate rajčica, paprika, krumpir ili patlidžan.
Plodored je posebno važan ako su se na donjim listovima pojavljivale smeđe pjege, žućenje i postupno sušenje biljke. Gljivica koja uzrokuje koncentričnu pjegavost može preživjeti na zaraženim biljnim ostacima, samoniklim rajčicama i srodnim korovima. Nova biljka iz iste porodice zato joj odmah daje prikladnog domaćina na kojem može nastaviti razvoj.
To ne znači da gredica nakon rajčice mora ostati prazna. Na njoj se mogu uzgajati kulture iz drugih botaničkih porodica, poput salate, špinata, blitve, radiča, mrkve, cikle, luka, češnjaka, graha ili graška. Dobar izbor mogu biti i kupusnjače, među kojima su kupus, kelj, brokula, cvjetača, korabica i rotkvica. Tikvice, krastavci i bundeve također nisu srodni rajčici, iako pri njihovu smještaju treba voditi računa o tome koliko prostora zauzimaju.
Ako se gredica oslobađa krajem ljeta, na nju se mogu posijati rotkvice, matovilac, rikola, zimska salata ili špinat kada popuste najveće vrućine. Izbor ovisi o podneblju i očekivanom dolasku prvog mraza. U toplijim krajevima razdoblje za jesensku sjetvu traje dulje, dok u Lici i drugim hladnijim područjima treba birati brzorastuće i otpornije kulture.
Rajčice tijekom sezone troše znatnu količinu hranjivih tvari, ali to ne znači da tlo treba odmah obilno pognojiti. Prije nove sadnje dovoljno je ukloniti ostatke biljaka, lagano prorahliti površinu i dodati umjerenu količinu zrelog komposta. Pretjerana gnojidba, osobito bez poznavanja stanja tla, može potaknuti previše lisnatog rasta ili uzrokovati nakupljanje pojedinih hranjiva.
Ako su rajčice bile zdrave, njihovi se ostaci mogu usitniti i kompostirati u pravilno održavanom kompostu. Vidljivo zaražene listove, stabljike i plodove sigurnije je ukloniti iz vrta jer se u običnom hladnom kompostu ne postiže uvijek temperatura potrebna za uništavanje uzročnika bolesti. Potrebno je ukloniti i samonikle rajčice te korove iz porodice pomoćnica jer i oni mogu održavati bolesti između dviju sezona.
Nakon sezone treba očistiti i dezinficirati kolce, vezice, škare i druge predmete koji su bili u dodiru s bolesnim biljkama. Samo premještanje rajčica na drugi kraj vrta neće potpuno pomoći ako se zajedno s njima prenesu zaraženi biljni ostaci ili neočišćena oprema.
Još tema koje vrijedi pročitati
Kraljevsko hortikulturno društvo objašnjava da se plodoredom prekida ponavljanje biljaka iz iste skupine na jednome mjestu, čime se smanjuje nakupljanje njima svojstvenih bolesti i štetnika. U klasičnom rasporedu nakon rajčice i krumpira mogu doći korjenasto povrće i lukovi, zatim mahunarke, pa kupusnjače, prije nego što se pomoćnice ponovno vrate na istu gredicu.
